utorak, 11.12.2007.

Tri vjerna druga

Ispremiješani tuga, umor i bijes, moji su vjerni pratioci ovih dana. Pokušavam odgonetnuti tko dovodi koga...možda me tuga čini umornom...možda bijes donosi suze...a možda umor donosi tugu.
Zašto su tu? Ne znam, ne želim kopati pa saznati, nije bitno, lažem, pa opet umor koji ne sklapa oči.
Umor mi oduzima boje, obavija moje tijelo koje postaje mekano i ne sluša, noge mi se zapliću o cestu a ruke ne prate moje misli.
Tuga mi ispire dušu i oči, vodni me i pretvara u neprepoznatljivu mrlju koja se suši na nekom zidu.
A bijes urla i viče, ne pušta me i ponavlja iste riječi, tjera me da lupam rukama po nevidljivom kavezu u kojeg sam stavila svoje riječi.
Razbit ću svijet večeras, upravo sada dok pišem ove riječi. On me budi, suši moje oči, navaljuje, gura i tjera me da se borim.
Borim se sa nekim oku nevidljivim demonima moje duše, sa svim propuštenim prilikama, 14 satnim radnim danima, tuđim kaotičnim svjetovima koje sređujem, sa uskakanjem i radom na tako različitim a istovremenim poslovima, sa svojim lažima, skrivanjima, prodajom loše robe za veliku cijenu.
Od svih je najgori. Ne donosi olakšanje i ne predstavlja bijeg. Samo muči moje umorno tijelo i tužnu dušu, poteže me za kosu, udara u ritmu moga srca i smije se mojim reakcijama. Olujna noć, bura kida škure. Sa svakom sekundom je veći i jači a ja se pitam kakav će sutra svanuti dan..
23:06 - Komentari (2) - Isprintaj

<< Arhiva >>