nedjelja, 09.12.2007.

Razlivene boje

Prije par minuta dok sam vozila kući jedino što sam primjećivala osim kiše su svjetla semafora, zeleno i crveno.
Sjene razlivene po cesti sna.
Osjećaj zadovoljstva u meni, kao da ležim pored drage osobe umorna, topla, sretna, na rubu sna.
Polako mi se sklapaju oči i mekana sam poput tih svjetala koji se smjenjuju u svojim unaprijed određenim ritmovima.
Ponavljam, pa ponovno, pa opet...
Neke krugove kojima hodam prezirem.
U nekima uživam.
Neki su novi i oduševljeno čekam svaki novi korak.
A neke trebam razbiti.
Razliveno more, kiša, nabujala rijeka...svugdje oko mene večeras voda i tako sam nemoćna u borbi s njom.
Pa se puštam da me nosi i usput se pokušam uhvatiti za kakvu čvrstu površinu da me baš ne odnese predaleko.
Pa pričam priče i smirujem uzburkale vode svoje duše, mislim na kišu i život koji buja oko mene.
Svi šumovi, riječi, smijeh....večeras sam sjedila okružena gomilom ljudi u kojoj se pokušavam skriti od sebe.
Znam da se ne vidi moja želja...ali ipak želim, najviše želim jednu ruku u mojoj ruci i isprepletene prste.
Puštam bujici mojih želja da me nosi prema jednom danas tako dalekom mjestu.
Pa snivam ono što nemam, ispočetka, ispričano na razne načine i pomalo sam sjetna kao ova noć koja mi miluje obraze.
23:11 - Komentari (3) - Isprintaj

<< Arhiva >>