ponedjeljak, 03.12.2007.

....javi se...pojavi se...

Pada kiša i ja sanjarim....svaka kap je dio sličice, jedno pitanje, jedan osmijeh i puno želja.
Izležavam se, ništa pametnoga i korisnog ne radim, grijem se i premještam po kutovima stana i mazim se s kišom. Ona mi priča neke davno zaboravljene priče, pjevuši tiho na uho, zadirkuje i tjera me da maštam....a moje želje i snovi tako bezobrazno dobri i iskreni. Pa me nagovara, pa moli i onda zašuti na trenutak pa se opet javi. Ne odustaje.
Čežnja...
Danas razmišljam i sanjarim o tebi, tebi kojeg ne poznajem dobro...kako je to biti u tvojoj blizini, o razgovorima koje nismo vodili. O kavama i šetnji, snijegu i Šolti.
Pozivi, poruke i uzbuđenje, leptirići u trbuhu, iščekivanje susreta s tobom, važne rasprave na život i smrt, oduševljenje svakim novim saznanjem o tebi.
Opijenost pričama u ovakvim kišnim poslijepodnevima i zamagljeni pogled na svijet kroz kišom okupan prozor.
Želim slušati kako pričaš o svojim putovima, želim da me zavedeš i osvojiš riječima, pogledom, osmijehom. Da se naježim kad me pogledaš, da se bojim i istovremeno da te divlje želim.
Danas bi htjela da si mi bliže, da si dio mog života i da sam ja dio tvog.
Dozvoli mi da te zavedem tako da na trenutak zaboraviš sve putove kojima si išao prije mene.
Tvoj glas i smijeh...Kako miriše tvoja koža...kako ljube tvoje ruke... kakvog je okusa tvoj poljubac....kako vodiš ljubav..
Plava svitanja, umorne a sretne oči, ispraćaji na vratima u rane jutarnje sate.
Gledam te iz daljine ali ne prepoznajem te u gomili ljudi, smiješim se iza ugla i pitam se hoću li ikad saznati...
Na koji način voliš? Kako zvučiš ujutro kad se probudiš?
I dok pišem ove riječi smješkam se i želim tako želim...da okreneš moj broj.
20:21 - Komentari (2) - Isprintaj

<< Arhiva >>