nedjelja, 02.12.2007.

Moje drugo Ja

Pitanje...Zašto tako reagiram na pojedine riječi, ljude ili događaje?
Zašto baš tada kad su se u istom danu ili par trenutaka prije dogodile veće stvari i na njih se ne ljutim, nisam tužna ili razočarana?
Jedna sitna stvarčica večeras, nešto što sam primijetila (ali ne u trenutku kad se događalo nego nakon) me tako razočarala, a ubrzo zatim postajala sam sve ljuća i ljuća.
Na koga? Na sebe naravno, nego na koga drugoga!!
Zašto? Jer ...........milijun i još jedan odgovor na to pitanje zašto izroni takvom brzinom iz mog mozga i dodatno podgrije u meni sve dileme, optužbe i gluposti-sve ono što ne želim biti. Jer nisam trebala uopće to učiniti, jer mislim da sam sada smiješna, jer je očito da ja to želim više, jer se ponašam kao djevojčurak od 13 godina, jer nisam dovoljno dobra, jer, jer...headbang
Pa se probam smiriti, prestati mahnito slagati moguće odgovore u glavi, pretpostavljati razloge, smišljati scenarije i pokušam odgovoriti na pitanje zašto tako reagiram. I naravno osušiti kosu jer se osjećam kao da me netko polio loncem vode po glavi.
Ležim i pokušavam smisleno izbaciti iz sebe ono što osjećam, uobličiti tu bezličnu masu kaotičnih emocija iz sebe, dati odgovor.
I onda nanjušim miris svijeće mog adventskog vijenca, zapalim cigaretu i nasmijem se i poželim dobru večer onoj meni koju već neko vrijeme pokušavam ispratiti na neki daleki put ali ta žena nikako da ode.
Ona ja s kojom sam živjela dugo vremena se ljuti. Ljuti se jer je nova ja bila neoprezna, pokazala osjećaje, bila otvorena i sad me kljucka.....zašto si to napravila, nisi trebala, sad vidiš da je to bilo glupo.
Pokušavam joj reći da me nije briga i da prestane pričati priču neutemeljenu na dokazima. I onda se argumentima nabacujemo kao političari u predizbornoj kampanji...sve pršti od parola, obećanja boljeg života i puno loše prikrivenih laži.
Bože, kakva idiotarija pa tko to može gledati!
I dok tu nesigurnu profesionalnu političarku puštam da priča polako se slažu perlice u današnjoj kruni (perje je odletjelo) .
Istina.....
Prošao si večeras pored mene a ja sam to shvatila tek kad si otišao.
I vjerojatno si me vidio ali se nisi javio.
A zašto se nisi javio?
Odgovori na pitanja ovog tipa obično su jednostavni i ne odgovaraju mi....a idu otprilike ovako....nije osjetio potrebu javiti se. Ne, nije imao vremena ili nije te vidio ili neko drugo objašnjenje.
Jel' mi sad bolje?
I dalje mi je jednako žao što se nije javio, ali nisam više ljuta na sebe. I kosa se osušila, baš kao da nije bila mokra prije pet minuta.
Kad te sretnem opet ću napraviti isto, moje će se usne razvući u iskreni osmjeh iz kojeg se vidi da mi je drago što sam te vidim.
A ako ponovno „izgubim“ samo se nadam da će predizborna kampanja moje ofucane političarke biti kraća i tiša...sretan
23:15 - Komentari (3) - Isprintaj

<< Arhiva >>