četvrtak, 15.11.2007.

ono nešto....

Mislim??!!! Halo!!???
Osjećam se kao da idem na sastanak, ludo zaljubljena u tipa koji me čeka, leptirići u trbuhu, mučnina, ne sviđa mi se kako izgledam, kako mirišem, mislim da je to neka varka i najradije bi ostala doma i pokrila se dekicom preko glave i ostala tako kojih stotinjak godina.
Trnoružica....molim probudite me kad doktoriram...
Glupo, glupo i još gluplje.
Trenutak kad sva moja novostečena je pada u vodu i ostaje samo ona oduvijek poznata, nesigurna djevojčica. Ma ja to ne mogu, ma nisam tako pametna, sposobna bla, bla, bla...
Ajde da se sredim i prestanem histerizirati..pa idem samo na ugodan razgovor (službeno prvi put) sa mojim mentorima (koji su iznimno dobri šefovi, cijene me i pomažu koliko mogu) da vidimo što će reći za moju još nerazrađenu temu doktorata.
Ali ja histerično printam radove koje sam pronašla, printer je upravo krepao, nemam dovoljno papira (pa printam na već iskorištenim listovima...haha to će im se svidjeti jer i oni stalno to rade), pušim, pijem tko zna koju kavu od jutros i bojim se.
Jer oni temu poznaju milijun puta bolje od mene, jer se nisam dovoljno pripremila, pokušavam naći knjige sa fakulteta (sva sreća da sam ih ostavila kod roditelja jer bi inače i to nosila sa sobom), jer....
I dok ovo pišem i dok se polako prikrada taj tren kad ću pokucati na njihova vrata odlučila sam zatvoriti oči i skočiti.
Tko zna možda i doktoriram u doglednoj budućnosti.headbang
14:05 - Komentari (5) - Isprintaj

<< Arhiva >>