utorak, 06.11.2007.

Tko sam ja da ti sudim?

Istina ili laž? Samo san jer u zbilji ne znam kako bi bilo.
Nije nam bilo vrijeme onda i danas smo neki novi ljudi.
Nepoznati muškarac i jedna nova žena.
A opet kad me pogledaš u tvojim očima vidim onog istog dječaka kojeg poznajem cijeli život i s kojim sam odrastala.
Vatra zakopana ispod leda.
Gledaš me baš onako kako me gledaš cijeli život i tvoje oči pitaju i zovu. Nude neka nova sjećanja, obećavaju cijeli svijet.
To sam ja...
Ali ja nisam ona koja je bila ove 33 godine blizu tebe.
U prošlom životu ja sam glumila (mislim da bi me na Akademiju primili kako sam bila doba), trudila se objasniti stvari koje te vjerojatno nisu zanimale .... sve sam to radila bez da te pitam smijem li i trebaš li uopće to.
O sebi nisam brinula, dapače bila sam sigurna kako sam ja jedno divno, toplo, pošteno, čovjekoljubivo stvorenje (da me poželite). Nikad nisam rekla NEĆU kad sam to mislila, nikad nisam rekla DA kad je sve u meni vrištalo i htjelo vani.
Bilo je jednostavnije vidjeti tvoje strahove, analizirati dušom i razumom i shvatiti zašto si takav.
Puno teže je bilo raščlaniti svoju dušu u milijun komadića, rasuti je u vjetar pa nakon dovoljno dugog počeka pokušavati pronaći komadiće. Teže je bilo vidjeti svoje strahove, verbalizirati ih i reći samoj sebi: dušo ti si kukavica!
Tražim komadiće još uvijek (nike je vitar odni daleko) ali sada sam sretna većinu dana moga života.
Ono što me vuče u tugu je to što ne vjerujem da se ljudi mogu lako promijeniti. Ja vjerujem da većina nas ostane ono što jesmo. Neki zato što uopće ne znaju što rade sebi, neki nemaju hrabrosti a ostali to ne žele.
I što mi ostaje?
Nastavljam tražiti komadiće sebe koji se ovaj put slažu u mozaik ljubičast i plav od sunca, mora i bure.
Snovi kao ovaj od noćas...ti, ja, mala kućica na obali, kolijevka, krevet, prozor i grana naranče sa još zelenim plodom.
Cesta na kojoj smo svi mi.
Želja.
Zima na otoku.
Jedan dvor u burnoj, hladnoj zimskoj noći i dvoje starih judi u teploj posteji.
I misao (saznanje) (strah) duboko u svakom atomu svoga tijela da se nikad nećeš promijeniti, da ćeš mi zauvijek nuditi malo i ništa.
A ja nikad više neću pristati na manje od tebe cijeloga.
21:17 - Komentari (2) - Isprintaj

<< Arhiva >>