petak, 14.09.2007.

Tamo gdje je sve po mom

Ko je kralj, ko pleše sam
sve tajne ovog karnevala znam
muči me samo da li tu sam gost
možda i moje lice krije lica još
Al' čemu strah i čemu sram
ja neću više čekati ni dan
galama zove, ali neću s njom
idem tamo gdje je sve po mom

Da ne poludim, da ne mislim
da ne čujem i ne vidim
da ne izgorim u sjaju tom
idem tamo gdje je sve po mom....

Tamo gdje je davno stao sat
i vrijeme broji se na bezbroj načina
tamo gdje još ima snova
tamo gdje je parada ova
nema puno smisla vjeruj mi

Što je ono nešto što nam ne da disati?
Tko je stavio zid oko nas?
Kako doživljavam sebe u odnosu na svijet oko sebe, ljude koje volim, kolege slučajne prolaznike?
Kada su ti okovi sazdani?
Dok smo bili djeca? U utrobi majke? Jesu li nas učili tome u vremenu kad smo bili neispisane priče ili smo kombinacija svih nabrojenih mogućnosti.
Odbijam vjerovati da mojim životom upravlja netko drugi, da navike stečene davno mogu voditi moj korak danas. Odbijam vjerovati da postoji sudbina koja je okrutna.
Ali vjerujem, zaista vjerujem u slobodu izbora.
Sloboda izbora je jedino što imam, nešto što mi nitko i nikada ne može uzeti. Pa ni u najgorim trenucima života.
Ta sloboda je karta u bolji život.
Trenutak kada sam shvatila da sam ja vodila sve događaje u mom životu u točno poznatom smjeru-ispred mene otvorio se cijeli novi svijet.
I znala sam da nikad više neće biti isto.
Ma što god se dogodilo od lijepih ili ružnih stvari nije bitno-bitno je kako ću ja doživjeti to, kako ja vidim ovaj lijepi dan u Splitu, kako ja vidim svađu slučajnih prolaznika.
Mozak je čudan dio nas. Sve što radimo služi gospodinu kralju...ruke i noge su tu da primaknu njemu nešto zanimljivo, dišemo da ima dovoljno kisika, jedemo da se ima čime hraniti, spavamo da se odmori i regenerira. Ako smo hrabri i odlučimo pročeprkati dublje u njegove tajne odaje iz toga ćemo izaći sretniji i jači. Svatko od nas na okolinu gleda svojim očima i vjerujem da ovo nebo koje gledam kroz prozor ni jedna osoba u Splitu ne vidi onako kako ga vidim ja. Svakome od nas mozak diktira život u svom malom svijetu. Pa ne treba zato još više otežati sebi život podižući zidove i stavljajući ograničenja koja ničem ne služe.
Budite hrabri i dozvolite sebi da čujete priču svoga srca.
Boli ali kad shvatite zašto nešto radite postajete bolje ljudi.
Ako se pozabavite sobom gospodin kralj dati će vam sve ono o čemu ste nekad samo sanjali i što ste mislili da je rezervirano za ljude kojima je sudbina naklonjena.
Smijte se često i glasno.
Volite bez straha.
Radite posao kojeg volite.
Budite sve ono što ste negdje duboko ispod svoje kože...
13:01 - Komentari (4) - Isprintaj

<< Arhiva >>