Izlazak
Svetište, Božje prebivalište među ljudima
Nakon izlaska izraelskog naroda iz Egipta, Mojsije je na gori primio zapovijed od Boga: “Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti među njima. Napravite ga u skladu sa svime što sam ti pokazao, prema uzorku prebivališta i svega njegova pribora”.(Izlazak 25, 8.9) Dok danas mnogi smatraju da je Bog daleko od ljudi i njihovih svakodnevnih života, Bog Biblije se otkriva kao brižan Bog koji je prvi učinio korak u želji da uspostavi odnos sa svojim stvorenjima. On želi uspostaviti blizak odnos s nama, kao roditelj s djetetom. Nebeska istina o Svetištu je predivna istina o otkrivenju Božje ljubavi prema palom grešnom svijetu, stoga je vrijedna pažnje i dubokog proučavanja. Iako kršćanski svijet uopće više ne propovijeda o ovoj predivnoj temi, ovim proučavanjem ćemo ukazati na značaj starozavjetnog Svetišta koji je slika Svetišta na nebu u kojem Krist posreduje za nas s velikim zanimanjem u želji „da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“.(1. Timoteju 2,4) Sve starozavjetne službe su bile predslika nebeskih istina koje će se ispuniti kada Isus, Sin Božji dođe na ovaj svijet.
“Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti među njima. Napravite ga u skladu sa svime što sam ti pokazao, prema uzorku prebivališta i svega njegova pribora”.(Izlazak 25, 8.9) Sam je Bog dao Mojsiju plan građevine, Šatora sastanka, s posebnim uputama u vezi s veličinom i oblikom, građom koju treba upotrijebiti i svakim komadom namještaja kojeg je šator trebao sadržavati. Sveta mjesta su trebala biti “slike nebeskih stvarnosti” (Heb 9,23.24) Za izradu prvog Svetišta, Šatora sastanka, bile su nužne velike pripreme. Bilo je potrebno izabrati sposobne ljude ispunjene Duhom Božjim, pune znanja i vještine u svakoj vrsti izrade. Zatim je Mojsije prozborio Izraelu da svatko skupi dragovoljno prinose na Božji poziv da se sagradi prebivalište. „I tako Izraelci - svi ljudi i sve žene koje je srce poticalo da pridonesu bilo što poslu koji je Jahve po Mojsiju naredio da se izvrši - donesoše to kao dragovoljan prinos u čast Jahvi.“(Izlazak 35,29) Skupilo se napretek drva, zlata, srebra, mjedi, lanenih tkanina, kože i raznovrsnog dragog kamenja. Duh požrtvovnosti i predanje koje su pokazali Izraelci su primjer vrijedan oponašanja. Svi koji tvrde da ljube Boga, pozvani su na život davanja i službe kako bi se Božje djelo na zemlji dovršilo.
Prebivalište na zemlji se sastojalo od tri dijela; dvorišta, Svetinje i Svetinje nad Svetinjama.
Dvorište
Šator je bio sagrađen tako da su ga Izraelci mogli rastaviti i nositi na svojim putovanjima. On je stoga bio mali, no ipak je to bila veličanstvena građevina. Bagremovo drvo, korišteno za njegovu gradnju i namještaj, bilo je najotpornije na truljenje od svega drveća koje se moglo naći na Sinaju. Zidovi su bili načinjeni od uspravno postavljenih dasaka, ugrađenih u srebrno postolje, čvrsto povezani stupovima i poprečnim prijevornicama, a sve je bilo okovano zlatom, ostavljajući dojam da je građevina načinjena od zlata. Krov se sastojao od četiri sloja zastirača, od kojih je najdonji bio od “prepredenog lana i ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva. Na njima bijahu izvezeni kerubini”, a ostali od kozjih, ovnujskih i jazavčjih koža, tako postavljeni da pružaju potpunu zaštitu.
Građevina je podijeljena u dva dijela bogato izvezenim, prekrasnim zavjesama, ili zastorima, koji su visjeli na zlatom obloženim stupovima, a sličan je zastor zatvarao ulaz u prvo odjeljenje. Ovi, kao i unutarnji pokrivač koji je sačinjavao krov, bili su napravljeni od najljepših boja, plave, ljubičaste i purpurne, prekrasno usklađeni. Na njima su zlatnim i srebrnim nitima bili izvezeni kerubini koji su predstavljali anđeoske vojske povezane s radom nebeskog Svetišta, a službeni su duhovi Božjem narodu na zemlji.
Sveti Šator je bio okružen otvorenim prostorom nazvanim dvorištem, ograđen zavjesama, ili zastorima, od finog lana koji su bili obješeni na mjedenim stupovima. Ulaz u ovo predvorje bio je s istočne strane, zatvoren zavjesama od skupog materijala i prekrasne izrade, premda ne kao one u samom Svetištu. Zastori predvorja su bili upola niži od zidova Šatora i ljudi izvana su jasno mogli vidjeti građevinu. U predvorju, i najbliži izlazu, nalazio se žrtvenik za žrtve paljenice obložen tučem. Na ovom su žrtveniku prinošene sve žrtve paljenice Gospodu, a njegovi su rogovi bili poškropljeni krvlju pomirenja. Između žrtvenika i vrata Šatora nalazio se umivaonik od tuča, načinjen od ogledala koja su žene izraelske dragovoljno dale. Svećenici su u umivaoniku prali svoje ruke i noge kad god su u ulazili u sveta odjeljenja ili pristupali žrtveniku da Gospodu prinesu žrtve paljenice.
Svetinja
U prvom odjeljenju, ili Svetinji, nalazili su se stol s prinesenim kruhovima, svijećnjak i kadioni žrtvenik. Stol s prinesenim kruhovima bio je postavljen na sjeveru, obrubljen rezbarenim vijencem i obložen čistim zlatom. Svećenici su na stol svake subote stavljali dvanaest kruhova, u dvije gomile i škropili ga tamjanom. Kruhove su nakon uklanjanja mogli jesti samo svećenici jer su se smatrali svetim. Na jugu se nalazio sedmokraki svijećnjak sa sedam svjetiljaka. Njegovi su krakovi bili načinjeni od posebno izrezbarenih čaša u obliku bademova cvijeta, a bio je načinjen od jednog talanta čistog zlata. Budući da na Šatoru nije bilo prozora, svjetiljke se nikada nisu sve gasile, već su svijetlile danju i noću. Pred samim zastorom koji je dijelio Svetinju od Svetinje nad svetinjama i Božje neposredne prisutnosti stajao je kadioni žrtvenik. Svećenici su svakog jutra i večeri na ovom žrtveniku palili tamjan, njegovi rogovi su pomazivani krvlju žrtve za grijeh, a na Dan pomirenja škropljeni krvlju. Sam Bog je zapalio vatru na ovom žrtveniku i ona je pozorno održavana. Sveti se miris širio danju i noću cijelim Svetištem i dalje od Šatora.
Svetinja nad svetinjama
Iza unutarnje zavjese nalazila se Svetinja nad svetinjama, u čijem je središtu bila simbolična služba pomirenja i posredovanja, koja je stvarala vezu između Neba i Zemlje. U ovom se dijelu nalazio Kovčeg, od bagremova drveta, izvana i iznutra obložen zlatom, a izvana okovan zlatnim pojasom. On je načinjen kao spremište za kamene ploče na kojima je sam Bog napisao Deset zapovijedi. Stoga se zvao Kovčeg svjedočanstva ili Saveza jer su Deset zapovijedi bile temelj Saveza između Boga i Izraela.
Pokrivač svetog Kovčega zvao se Pomirilište. On je načinjen od komada čistog zlata i natkriljen zlatnim kerubinima koji su stajali jedan nasuprot drugom.Jedno je krilo svakog kerubina bilo podignuto, dok je drugo zaklanjalo tijelo u znak poštovanja i poniznosti (vidi Ez 1,11). Položaj kerubina, s licima okrenutim jedan prema drugom i pogledom punim poštovanja prema Kovčegu, predstavljali su strahopoštovanje s kojim su nebeske vojske držale Božji Zakon i njihovo zanimanje za plan spasenja.
Iznad prijestolja milosti nalazio se oblak slave, prikaz božanske Prisutnosti, a Bog je medu kerubinima obznanjivao svoju volju. Glas iz oblaka je ponekad velikom svećeniku prenosio božanske poruke. Ponekad je svjetlost obasjavala anđela na desnoj strani, označavajući potvrdu ili prihvaćanje, a ponekad je oblak ili sjena počivala na kerubinu s lijeve strane, označavajući odbacivanje ili protivljenje.
Božji Zakon u Kovčegu bio je veliko mjerilo pravednosti i suda. Zakon je izricao smrt nad prijestupnikom, ali se iznad Zakona nalazilo prijestolje milosti nad kojim se otkrivala Božja prisutnost s kojeg se službom pomirenja darovao oprost pokajanom grešniku. Tako će se i u Kristovoj službi za naše otkupljenje, koje simbolizira služba u Svetištu, “Ljubav i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti”.
Božje prebivalište
Nijedan jezik ne može opisati veličanstven prizor unutar Svetišta, zlatom obložene zidove koji su odsjajivali svjetlošću zlatnog svijećnjaka, raskošno prelijevanje boja bogato izvezenih zavjesa s blistavim likovima anđela, stol, kadioni žrtvenik, sveti Kovčeg sa svojim tajanstvenim kerubinima, a iznad njega sveti oblak, vidljivi prikaz Jahvine prisutnosti, a ipak samo blijedi prikaz slave Božjeg nebeskog Hrama, velikog središta službe za čovjekovo otkupljenje.
Izgradnja Šatora trajala je oko pola godine. Mojsije je po svršetku pregledao rad graditelja i usporedio ga s uzorkom koji mu je bio prikazan na gori i uputama što ih je primio od Boga. “Tako Mojsije učini. Kako mu je Jahve naredio, sve je tako učinio.” Mnoštvo se s velikim zanimanjem okupilo da vidi svetu građevinu. Dok su promatrali prizor sa zadovoljstvom i strahopoštovanjem, stup od oblaka se spustio i prekrio Svetište. “I slava Jahvina ispuni Prebivalište.”
Nakon dolaska u obećanu zemlju, po Solomonu je Bog dao sagraditi Hram u Jeruzalemu. Jeruzalemski hram je bio sagrađen u 10. stoljeću pr. Kr. na istu shemu kao Šator sastanka, no bio je većih dimenzija i veličanstveniji svojim izgledom. Hram je kasnije bio uništen od babilonske vojske, no u 5. stoljeću je obnovljen da bi 70. godine nove ere doživio svoje konačno uništenje od strane rimske vojske. Ono što je ostalo od nekada veličanstvene građevine u kojoj je Bog prebivao, samo je jedan zid pred kojim se Izraelci danas mole i nadaju obnovi Hrama i dolasku Mesije.
Mesija, Isus Krist, došao je prije 2000 godina i ispunio smisao svih starozavjetnih službi. Cijeli Šator sastanka je bio predslika Boga koji će doći na zemlju, razapeti svoj šator među ljudima, prebivati s njima i biti im primjer.
U drugom postu o Svetištu ćemo proći kroz Starozavjetnu svećeničku službu i novozavjetnu Velikosvećeničku službu Isusa Krista.
Biblijski pogled na svećeničku službu
Kristovo posredovanje u svjetlu istine o Svetištu; predavanje Waltera Veitha
1. Dvorište
2. Žrtvenik za paljenice
3. Umivaonik
4. Sedmerokraki svijećnjak
5. Svetinja
6. Kadioni žrtvenik
7. Stol s kruhovima
8. Kovčeg saveza i prijestolje milosti
9. Svetinja nad Svetinjama
