Iznad oblaka
Dok koračaš po planetu i sakupljaš osmijeh i suze u salvetu, oblaci te zanesu i bace na neznanu adresu. Preskačeš nedostižnu dugu pa tražiš nježnu ruku u bodljikavom krugu. Sakupljaš mrvice na mračnom dnu te letiš do veličina koje rastu u dječjem snu. Od gusjenice do leptira preobražaj - prirodan svemirski saobraćaj. Stepenicama: gore – dolje, dolje – gore, dok ne jauknu umorne zore. I tako stigne čas, kada ne možeš zabosti u crno – bijeli atlas. I prohuja vremeplov, donese glas: cjelov tame odnosi sve nas. Oznake: poezija, život, ciklus života, rođenje, smrt, stihovi, pjesma |
< | lipanj, 2022 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv