davno sam gledala Mjesečeve ratnice i pomislila "Što ako je On Ona?".
rekla sam mu da želim dokaz da je sto posto onako kako kaže.
vidjet ćeš po putu.
postavljala sam tisuću pitanja.
želim znati da se nitko nije igrao tekstovima.
zašto on govori o braku, a nema svoju ženu?
rekao mi je da će me potjerati van i da neću dobiti sakrament.
prihvatio je moje propitkivanje jer je znao da ga se neću odreći.

moja prababa je kuhala s dvanaest godina za odrasle ljude koji su krojili granice u ratno doba.
za ubojice i psihopate.
ona je bila njihova, oni nisu bili njeni.
nije vjerovala u crne i crvene oblake.
vjerovala je u obitelj.
bila je gladna i hrabra djevojčica koja je htjela nahraniti braću i sestre.

moja baba je kao djevojčica pobjegla od kuće da je ne vjenčaju za stranca ili pošalju u Njemačku.
od petnaeste se našla sama na svijetu.

njegovu su prababu protjerali od kuće jer je muž poginuo u ratu, a babu oteli od majke.

tetu su pljuvali i tukli jer se htjela rastati od muža koji je godinama prebija.

oltari i olovke nisu bili spas.

neću kleknuti,
uzalud prljate svoja koljena.

želimo skakati do neba u svojim cipelicama.
vjerujte nam, vjerujte da doista možemo.

uslišite naše molitve,
amen!

čistač nam je otvorio vrata
ispod svih oznaka.
vikao je tužno
"Jeden Tag, jeden Tag!"
i pokazivao na
fekalije posvuda po podovima i pločicama na zidu.

ušli sam u svaku.
šutnjom smo donijeli zaključak.

kad putuješ daleko,
na stajalištima možeš vidjeti napredak čovječanstva.

traže se gorke priče.
recitacije o žrtvama vremena,
elegije kritičnoj masi,
nostalgični stihovi o drevnim utočištima,
najkraće forme o antijunacima,
distopijski i mračni narativi
jednominutnih zalogaja.

slobodni smo birati.
posljedice nose odgovornost.
vježbate li razlikovati činjenicu od mišljenja?
kakva vam je semantika komunikacije?

procijenio je da jedino njemu nikad ne napišem ništa.

dušo, ja nisam pisac.
sjeti se ritma noći.
origami u tvojim rukama, glina pod prstima i med po cijeloj koži.

zar bi htio da nas strpaju u kategoriju, seciraju razliku u godinama, nijansiraju interese i kažu klišej?

Nasilje nad djecom i bilo kojim spolom ne smije prolaziti ispod radara i bez kazne. Sa sigurnošću možemo reći da se radi o epidemiji.
O njoj se šuti.
Ona se skriva.
Na nju se rijetko reagira.

Reakcije na drugim društvenim mrežama pokazuju kako mnogi smatraju da je tjelesno kažnjavanje djece prihvatljivo.

Takvo mišljenje se prenosi iz generacije u generaciju. Nažalost, govorimo o svakodnevnoj realnosti.

Budite glasni o ovim temama.
Djeca se ne mogu izboriti sama protiv nasilja.
Ta odgovornost leži na nama.

Suze je lako izazvati.
Ali voditi malene ručice kroz stjenovite i trnovite puteljke je hrabrost.
Lanac vještine, ljubavi i predanosti.
Livada uspona i padova.
Prostor snažnih oluja i umirujućih valova.
Kućica obasjana suncem u hladnim kišama.
Melodija smijeha i ritam stopala po svježoj travi.
Tunel strepnje, brige i straha.
Putovanje u najljepšem vlaku na svijetu.
Sva svjetlost koju možemo dotaknuti.
Zvjezdani trag koji ostavljamo iza nas.

Nikog nije briga ako ti budeš taj.
Primljen si na znanje.
Tek izolirani slučaj.
Reputacija u visinama, a zdravlje i život u cjeniku.

Svatko tko voli i brine,
neće se bojati upozoriti.
Zanemarit će sve kazne svijeta.

Nemojte se čuditi ako obavite pregled. Rezultate nalaza čekate oko dva mjeseca.
Propustili ste da vam je prije tjedan dana isteklo zdravstveno osiguranje.

"Mi vam tu ne možemo ništa učiniti. Uzorak je obrađen, neće propasti, ali nećete dobiti nalaz."

Koliko je čovjeku do čovjeka stalo?
Koliko je sati tamo vani?
Koje je doba zavladalo?

Studeni je mjesec otpuštanja lišća.
Vjetrovima unosi sjetu i štipa obraze.
Kišama skida tamnu zemlju sa zakopanih kostiju.
Odjednom, korijenje nam ostaje golo.

"Kako ću preživjeti sve druge gubitke koje će donijeti život?"

Zajedno ćemo.
Zajedno.

Danas mi je treći rođendan na blogu.
Prije deset godina bih bila u stanju ležati doma dva tjedna poput uvenule biljke, ali svakog dana prijeći preko praga poput najsretnijeg bića na svijetu.
Nitko nikad nije primijetio.
Nietzsche je rekao da sve istine koje prešućujemo s vremenom postaju otrovne.
Ples u krugu visokog i sniženog raspoloženja.
Nevolje na putu koje bičuju i režu.

Bila sam tužna kad sam otvorila blog.
Moj prvi post je označio vlastiti pojam da sam pobjegla i sačuvala život.
Ne pišem tek tako često o bolnim ženskim temama.
Prevrćem krivnju koja nije na meni, ali uvijek nalazim razlog da je prišijem sebi.
Tek sam stigla u Njemačku i imala sam period potrebite samoće.
Nije da niste primijetili da sam pomalo fiju - fiju. :')

Javila sam se razočarana u sve svoje odabire.
Uz vas sam ih prigrlila.

Smeta mi sezonska promjena vremena. Bit će boljih dana i tjedana. Otpustila sam sve svoje lišće. Ovakvi izljev ljubavi i nježnosti nisu prečesti za mene. Oči su me malo zapekle.

Flekserica mi je pomogla kad sam stvarno trebala pomoć. Imala je strpljenja za moje neznanje o Njemačkoj, savjete, dokumentaciju i brojeve. Izuzetno draga, susretljiva i topla žena s briljantnim smislom za humor. Vidim je jednog dana kako piše kolumnu za novine sarkastičnog karaktera. Oprosti ako sam ikada bila dosadna!

Prošlog Božića sam naglasila da mi je Kockavica srcu najdraža i poput djeteta izjavila "Kad odrastem, bit ću poput tebe.".

Uz nju, kad čitam tekstove blogerice V imam osjećaj kao da je slušam na nekoj opuštenoj i ugodnoj kavi. Mogla bih je čitati, zapravo slušati satima. Fascinira me njena britkost, staloženost, prizemnost i upornost. Dvije žene ratnice.

Njih dvije su me potaknule svojom komunikacijom da porazmislim kako i u kojem smjeru želim djelovati u privatnoj sferi.

Ypsilonka i Lilianke me asociraju na majku, majčinstvo te brižnu ljudsku stranu. Propitkivanje, bitnost analize i obitelj. Čim sam stigla, primijetila sam ih na blogu.

Sarah me kupila svojom nježnošću, iskrenošću, otvorenim pristupom i virtuoznim pisanjem. Otkrivanjem ženskog privatnog te intime i svega što se krije iza četiri slova ž - e - n - a. Ona mi se prva javila na blogu kad sam objavila svoj prvi post.

Šušunjara mi ulijeva hrabrost i nadu u najtežim trenucima. Njoj se divim i klanjam, srcem punim radosti.

Morska iz dubina, Dinaja, White Lilith i Demetra me svojim tekstovima utješe u najgorim danima. U svim onim tamama kada je potrebna doza svjetlosti sa svih strana. One pronađu izvor mojih korijena.

Snaga Tvokuna i World of a dreamcathcher me podsjećaju na mene u raznim fazama i borbama. Sva daleka promišljanja i nijanse u mlađoj dobi. Iako su starije od mene, neke niti su iste u različito vrijeme.

Annabonni ne može biti neprimjetna. Nadam se da će jednog dana možda odlučiti izdati vlastite korice jer je jedna od onih koji znaju što rade.

S Lastavicom i Viatrixom sa svakim novim postom odletim u neke nove i nepoznate krajeve. Lijepo je što nas informirate i hvala vam na tome.

Smješkica je divna pričalica veselih sjećanja i kroničarka svog grada, stoga joj želim još puno tiskanih knjiga.

Supatnik i Tignarius su oličenje najvažnijih muških osoba tijekom mog života. Djeluju grubo i svašta izgovore, a srce je doista velika odaja. Neću izostaviti Jelenovo znanje o prirodi i temama koje su mi druga dimenzija te epizode iz svakodnevice. Za njega mi je drago da je uspio pronaći sa mnom zajednički jezik, bez obzira na prvotnu netrpeljivost koju je Ypsilonka smirivala.

Konobarica me oduševi svakom pričom socijalne tematike, a Vjetar mi je najdraži u romantičnom izdanju. Njegovi komentari se čitaju s guštom. I vama želim puno izdanih knjiga!

Genijalna Stara teta i njeni fantastični mali eseji, Draženove mudrosti, propitkivanja i kuhinja, Pal i golden age te njihove kratke crtice, Pozitivka i njene sažete te mudre čarolije, humor Eura i Mece, Dvi, tri riči i njezini izvještaji, Sevenove rime, Shadow i mističnost, Lukina pozitiva, svestranost i ljubav prema kućnim ljubimcima, Starry Night te izbor odličnih književnih djela, Teatralni i njegov interes za kazalište te znanje o domaćoj filmskoj produkciji, znanje Blogokviza i blogera Goge, Marival i plodovi njenih vrijednih ruku, TiFit, Rose ocean i Agava koje su uvijek tople, drage i vedre u svom pisanju, Nisine i Delicatusove fotografije, naši Zvjezdica, Anchee, Nessuno i Modrina, Križarkine i Litteruline životne crtice, NF i zgode s Jinom, Flips i Mate Balota koje čitam kraći period, ali tekstovi su im uvijek zanimljivi...

Žao mi je što sam naživcirala i izbacila iz takta Mariana. Njegovi tekstovi su iznimno poučni, kvalitetni te bogati eseji o kojima se doista može satima raspravljati.

Nije da se ne grizem zbog svake grube riječi koju uputim.

Različiti smo.
Netrpeljivosti je nemoguće suzbiti.
Vještina je zaustaviti se na vrijeme.

Nažalost, neke smo zauvijek izgubili.

Također, veoma važno, žao mi je ako sam vas bilo kako povrijedila, uvrijedila ili razočarala u ove tri godine. One koje znam da jesam, razišli smo se dostojanstveno, korektno i izuzetno ljudski jer nam se mišljenja, ciljevi razilaze i stavovi razilaze.

Takvo ponašanje držim zdravim te zrelim, a svakoga poštujem slagali se mi ili ne.


Blogy, fenomenalno odrađuješ svoj posao! Hvala za susretljivost, brzinu i pomoć. Čovjek mi je zadnji put smanjivao avatare. Ne krivim te ako si kolutao očima; i ja bih! :P Stvarno imaš živaca za nas.

Naučila sam od vas mnogo toga o raznim temama.
Izgradili ste jedan dio mene.
Postavili ljestve i popeli se do srca.
Zacementirala sam što želim činiti oko sebe, u odnosima prema drugima i za sebe.
Ugravirala sam ono što nikako ne želim.

Lijepo ste zaključili ovih dana.
Vječna svjetlost počinje od nas. Od onog trenutka kad je dijelimo jedni s drugima.
U svemu što radimo.
U svim pravcima kojima djelujemo.

Voljela bih jednog dana pogledati vas u oči, stisnuti vam ruke, razmijeniti pokoju riječ i zahvaliti na svom vremenu koje posvećujemo jedni drugima.

Komentirali se mi ili ne; hvala vam svima, doista hvala, od srca, na svemu!

Velika moja, virtualna, obitelji!