davno sam gledala Mjesečeve ratnice i pomislila "Što ako je On Ona?".
rekla sam mu da želim dokaz da je sto posto onako kako kaže.
vidjet ćeš po putu.
postavljala sam tisuću pitanja.
želim znati da se nitko nije igrao tekstovima.
zašto on govori o braku, a nema svoju ženu?
rekao mi je da će me potjerati van i da neću dobiti sakrament.
prihvatio je moje propitkivanje jer je znao da ga se neću odreći.

moja prababa je kuhala s dvanaest godina za odrasle ljude koji su krojili granice u ratno doba.
za ubojice i psihopate.
ona je bila njihova, oni nisu bili njeni.
nije vjerovala u crne i crvene oblake.
vjerovala je u obitelj.
bila je gladna i hrabra djevojčica koja je htjela nahraniti braću i sestre.

moja baba je kao djevojčica pobjegla od kuće da je ne vjenčaju za stranca ili pošalju u Njemačku.
od petnaeste se našla sama na svijetu.

njegovu su prababu protjerali od kuće jer je muž poginuo u ratu, a babu oteli od majke.

tetu su pljuvali i tukli jer se htjela rastati od muža koji je godinama prebija.

oltari i olovke nisu bili spas.

neću kleknuti,
uzalud prljate svoja koljena.

želimo skakati do neba u svojim cipelicama.
vjerujte nam, vjerujte da doista možemo.

uslišite naše molitve,
amen!