Zapravo, prosipam riječi.
Prožvakana pornografija iz jeftinog celofana.
Pisci odavno spavaju.
Žive poslije smrti i još uvijek umiru ispod korica.
Bol iza zavjese.
Da, stojim gola.
Na papiru između redaka, tonovi koje žena voli zagristi i maske koje muškarci vole nositi.
Priče otpuhane iza leđa.
Retuširanje fotografija kojima je red da bježe.
Bez smrtne zaljubljenosti u nalivpero.
Kanta za smeće s otpadom najdubljeg dna.
Na površini svježe okrečena fasada.
Nema na stolu metalne mašine i opojne litre.
Sve je to znanost preživljavanja.
Zaustavljanje vjetrenjača.
Psihologija truleža.
Nijanse tuge.
Oblak tajni.
Kap ljubavi.
Uzdah čežnje.
Pospremanje snova na počinak.
Preostale krhotine i mukotrpan kintsugi.
Nema tog ogledala koje bi prikazalo novelu na isti način u drugim očima.
Ostaje samo rašomon.
Moraš postati feniks - gorjeti i rađati se.
Imati savitljivo srce i izvoditi vratolomije.
Prihvatiti igricu.
Svejedno će na ekranu pisati "GAME OVER".
Ne daj se zavarati, nema pobjede.
Da mogu, odigrala bih svaki potez na šahovskoj ploči drugačije.
Ali ne ide.
Zalijepila sam nova krila i razmjenjujem poljupce sa životom.

Oznake: Nemam pojma, zalazak sunca, ljubav, tekst