Adrian voli svoju zaručnicu, a skupa broje devet sretnih godina. Te 2012. godine je jednom mladiću bilo iznimno važno osvojiti šest godina stariju djevojku. Košarkaška lopta, parket i dobar provod su bile njegove tri strasti. U isto vrijeme je upoznao dvije žene – začuđujuće i zbunjujuće rođene na isti dan s razmakom od deset godina. Obje su se našle u dvorani na njegovoj košarkaškoj utakmici, a bile su prve koje nisu radile paradu od njegova imena. U svlačionici je saznao sve o njima; frizerka Ema – kraljica noćnih izlazaka i samozatajna maturantica Judita. Bio je potpuno siguran da će kad-tad osvanuti poruka nakon zahtjeva za prijateljstvo, ako ništa drugo, barem od jedne. Mrzio je što radi košarke svi znaju njegovo ime, ali u ovom slučaju možda mu dobro dođe takvo breme.
Teško mu je pala odluka poslati mlađoj poruku. Oklijevao je par dana.
– Oprosti, nećemo se više čuti, imam nekog. Stvarno mi se sviđa! Žao mi je!
Odabrao je slatki izazov, divlje iskustvo, porculansko bijelu put, želju za dokazivanjem, kratku plavu kosu, vedre smeđe oči i primamljivu senzualnu zrelost, a pozdravio bojažljivu mladost, plamteće neiskustvo, egzotičnu tajnovitost, maslinastu kožu, razigranost, dugu smeđu kosu te sjetne zelene oči. Iznenadila ga je Njena potpuna smirenost i razumijevanje. Ema bi vjerojatno eksplodirala te urlala tko je ta druga i da će joj kosu počupati s glave. Nisu se poznavale i vjerojatno nikada neće. Ema nije čitala knjige i svijet promatrala kao da je ispala iz francuskog romana, no Ona jest, stoga je nije mogao izbrisati te iščupati iz sjećanja samo tako. Bila je ona za koju se doista moglo reći „drugačija od svih žena“ koje su bile u njegovoj blizini. Želio je povremeno znati gdje je, kako je i što radi, a ona bi mu uvijek pristojno odgovorila. Uputio se u Švedsku jer ga je ozljeda koljena natjerala da napravi neočekivani korak, a Ema je ostala kod kuće čuvati zajedničke pse i mačke. U tom periodu je povremeno vodio razgovore s Njom, ali odjednom je nestala. Promijenila je broj i ugasila sve društvene mreže bez pozdrava te iznenada. Postala je neuhvatljiva i potpuno zabranjena, a jedino je Njoj mogao reći sve. Bila je poput živućeg dnevnika te ugodnog opijata zbog kojeg je zaboravio na sve oko sebe. Omotani bršljan oko njegova tijela.
Par puta mjesečno je upisivao njeno ime u Google tražilicu kako bi uočio bilo što. Bilo kakva informacija bi zlata vrijedila. Poslije tri godine, za oko mu je zapelo Juditino ime u sklopu jedne obavijesti o obrani diplomskog rada. Imala je dodatak u prezimenu, ali Adrian je bio sretan što je voljena. Nije mogao izdržati, stoga je potražio broj Juditinog mobitela u imeniku, a obrazi su se nastavili crvenjeti. Ugledao je profilnu sliku na Whatsappu, a osmijeh se razvukao od uha do uha. Ema je dobila poneku kilu i nije mu smetalo, ali Ona je bila poput balerine. Nije mogao odoljeti, a da ne pošalje poruku. Razgovor je bio klasično pristojan, djelovala je sretno što joj se javio i morao je upitati sjeti li ga se ikada.
- Naravno da se sjetim, ali sada volim Simona. :)
Podaci da ga nije zaboravila i da pomisli na njega su bili pobjeda. Nikada je nije poljubio ili dotaknuo, a ni neće jer je davno odabrao. Dovoljno je da Ona bude tu negdje u dalekoj blizini, a njegov mobitel povremeno primi odgovor.
- Dobro sam, hvala na pitanju. Na poslu je fenomenalno. Idem u kupovinu sa Simonom, a potom na izlet. Kako ste ti i Ema? Čuvaj se! :)
Ema je ležala kraj njega, a on je poljubio njeno čelo. Voli je i s njom će provesti život, ali Nju neće nikada zaboraviti. Najslađi porok i jedinu tajnu koja živi zaključana u njegovoj glavi te sačuvana iza četveroznamenkastog PIN-a u mobilnoj aplikaciji. Sutra će joj poslati poruku da misli na nju, a Ona će opet uzvratiti:
- I ja pomislim na tebe, ali volim Simona. :)
Zadovoljno je promatrao zvjezdano nebo kroz staklo krovnog prozora. Mislima mu je strujalo poput travanjske svježine:
- Tvoje „ali“ znači da si odabrao Emu.
Spavala je na boku, okrenuo se prema njoj i utisnuo poljubac na golo rame. Jedna uz njega, druga trajno neprimjetna šutljivo u njemu, a svatko od njih točno tamo gdje mora biti, no od misli se nije mogao i nije želio sakriti.
