Nedodirljiva


Zacrnilo se njeno srce.
On se pita gdje uloviti obojenog leptira?
Nestalo je jedino toplo zrnce,
što se skrivalo u zagrljaju ispod njegova šešira.

Grebe dok prsti ne vrište,
samo da skine lažne tapete.
Ni zagrljaj ga ne tješi!
Ni to što mu se smiješi:
"Malena, pruži mi ruku i samo zapleši!"

Ne čuje one violine i trube
što njega nose.
Jedino vidi na koži nevidljive zube
koji je odnose.

Najljepša mu je čak i trula,
dok luta mračnim stazama po kojim je krenula.
Jedna jedina i samo njegova.
Ona koja se skriva iza vjetrova.

Čeka sunce da je opet u krošnjama čuje,
da u zraku osjeti trag parfema kojim ga je vječno zaplela.
Dok gleda u daljinu samo o njoj snuje.
Kako joj je u gradu anđela?

Kad pogleda u krevet i dalje kraj njega spava.
Čista i snažna - njegova obrambena tvrđava.
Spakirat će prtljagu da spremno stoji.
Živi za trenutak da se i njemu u crno srce oboji.

U zemljanoj postelji sve njegovo šuti.
Čeka njega da se zauvijek spusti.

S pozitivom u bolje sutra...



Spomenula sam da volim slikarije na arhitekturi. :)

Šparoge posvuda, jednostavno je teško im reći - ne.



Birate li špagete i bolonjez umak ili hladnu salatu od tjestenine, piletine, mozzarele, feta sira, paprike, luka, rajčice, krastavaca i zelene salate?






Brokula i cvjetača sa svinjetinom ili varivo?





Najbolje lisnato pronašla - naravno - u ruskoj trgovini. Punjenje od jabuka, pudinga s vanilijom i bourbonom te grožđicama.



Vaša M.

Oznake: Njemačka, Raspoloženje, prehrana, život, girl on fire, poezija, pjesma, arhitektura