Iz prirode

utorak, 09.03.2010.

Jestive biljke u ožujku - Maslačak (Taraxacum officinale)

Maslačak se ubraja u naše najraširenije korove. Raste u velikim količinama po travnjacima, livadama, parkovima, uz putove i sl.
Izgled lista varira, ovisno o staništu, no u kombinaciji sa svima poznatim žutim cvijetom teško ga se može zamijeniti s nekom drugom vrstom. Listovi su složeni u prizemnu rozetu, duguljasti, različito pilasto nazubljeni ili duboko perasto urezani.






Lišće maslačka (mlade rozete) se bere u rano proljeće, a prodaje se i na tržnicama kao zdrava rana salata. U toj fazi jako nalikuju cikoriji, koja je također jestiva pa nije frka. Čak se u zadnje vrijeme maslačak počinje uzgajati (kultiviranjem je dobiveno nekoliko oblika s velikim listovima).

Meni je žao kupovati maslačak na tržnici - radije prošećem u prirodu i uberem ga sama, tako dobiva dodatnu draž.
Bitno je pronaći teren koji je udaljen od prometne ceste i od obrađenih polja, tj. nije zagađen pesticidima, herbicidima i ispušnim plinovima. Navodno da je najukusniji maslačak koji je izrasao na krtičnjaku. Također, ukusnije su, sočnije i manje gorke biljke koje rastu u hladu.

Sasvim mladi listovi maslačka se pripremaju na salatu. Meni su najukusniji cvjetni pupovi koji izbijaju u sredini rozete (nikako ih nemojte baciti, prava delicija).
Kada pupovi procvatu, listovi postaju intenzivnije gorčasti pa ih je bolje prokuhati. Osobno ih tako nikad isam jela, ali probat ću ove godine. Takve odrasle biljke ne treba koristiti u prevelikim količinama jer sadrže taraksacin koji uzrokuje proljeve i smetnje u srčanom ritmu. No mladi listovi su sasvim bezopasni.
Maslačak ima i ljekovita svojstva (diuretik), priprema se i maslačkov med (mješavina cvjetnih glavica, vode, šećera i limuna), a u nekim zemljama se osim lišća jede i korijen. No to su već prenapredne korisničke opcije za jednog amatera.

njami

Recepti:


Klasična salata od maslačka: oprani listovi i pupovi maslačka, ocat, sol i ulje.

Krumpir salata s maslačkom: u klasičnu salatu se umješa kuhani, na ploške izrezan krumpir, a može se umjesto običnim začiniti bučinim uljem. Može se umiješati i mladi luk narezan na ploške.

Salata od maslačka i jaja: u klasičnu salatu od maslačka se umiješaju na ploške narezana tvrdo kuhana jaja.

Maslačak "na zagorski": komadići špeka se preprže, zaliju sa mješavinom octa i vode, malo zakuhaju i preliju preko lišća maslačka. Mogu se dodati kuhana jaja, mladi luk narezan na ploškice, ili kuhani grah. Ili sve zajedno ;o)


Slike preuzete sa www.icewatch.ca i commons.wikimedia.org

- 16:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #
  • Moja punica ga zove "radić" šalata.
    Jel sam ju par puta u životu, no od kad sam se oženil, redovno.
    Čak i u razvijenijem stadiju, gdje postaje malo gorkast, meni je super,
    pogotovo na krompir šalatu, s malo češnjaka i maslinovog ulja te octa.
    Jedva ga čekam. (alexxl 10.03.2010. 07:41)
  • :-*) .....HVALA ti na korisnim savjetima.....PUSA (tvoj maslacak 10.03.2010. 14:16)
  • Ups! Ostavih komentar na donjem postu. Ali sve važi i za ovaj. Pozdrav! :-))) (gustirna 10.03.2010. 21:15)
  • odlično! obožavam radič i jedva čekam da ovaj snijeg prođe pa da krenem u berbu. jedem ga od ranog proljeća do kasne zime, kad ga god nađem, najviše na salatu, mada sam probala i dinstano s tjesteninom i nije loše... (Indijanka vegetarijanka 11.03.2010. 08:57)
  • Volim ovakve salate iz prirode, a maslačak ima više željeza od špinata. (gogoo 11.03.2010. 11:34)
  • Prava tema za mene ovog proljeća! I ja sam počeo iz sličnih razloga sa konzumacijom samoniklog bilja prije mjesec dana. Do sada sam isprobao na salatu: maslačak, mrtvu koprivu, trputac, mlade izbijke kupine, mlade izbojke vinove loze, rusomaču. Jedem ih sa maslinovim uljem i octom i odlične su! S tim da trebam napomenuti da salate oduvijek obožavam.
    Komentare moje obitelji bolje da ne spominjem, ali pomalo ću i njih uključivati u zdravu prehranu. (Ljupčac 30.04.2010. 15:14)
  • Blažene biljke koje nam naša draga priroda daje....pozdrav blogu, super je. (Moj mali kreativni blog 25.10.2010. 20:58)
  • Ima li neki indijanski ples za dozivanje proljeća?

    Brr... smrznem se od pomisli na izlazak na ovu vjetrometinu. Vani život buja, a meni prehladno za izletovanje...
    Ipak, vikend nije propao, subota je bila prekrasna! Nisam se nagledala pupoljaka i cvjetića, ali je zato me oduševila zimska atmosfera na Sljemenu, i naravno, buncek sa zeljem na Puntijarki (treba čovjek imati cilj kad krene u planine, tako lakše ide uzbrdo ;o)



    U podnožju sam ipak naišla na nešto mlado i zeleno - čini mi se da je to onaj otrovni kozlac o kojem sam pisala u prošlom blogu. Već je bio mrak pa se nisam previše zadržavala - možda nije kozlac, ali eto slike, možda se nađe neki iskusni botaničar da me ispravi:

    (možda) kozlac uživo?


    Uglavnom, to nikad ne bih zamijenila za kiselicu, listovi su puno zeleniji, kožasti i stanište je drugačije - kozlac sam našla u vlažnoj listopadnoj šumi pod lišćem, za razliku od štavelja/kiselice koja je rasla na livadi.

    Ajmo sunce, ajmo južina, da zatopli malo, pobjeći će mi sve mlade biljčice...

    - 14:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #
  • Dobrodošla! Pozdravljam tvoju ideju za blog. Iako sam i sama nekakva amaterka na području biljaka i ponekad nešto napišem na tu temu, kod tebe je to dosta opširnije i temeljitije.
    Raduje me da ću ovdje saznati nešto što mođda sama još nisam saznala, pogotovo o gljivama koje vrlo slabo poznajem.
    Napomenula bih da sam čitajući prošli post u kojem se vidi slika kiselice na livadi, pomislila da bi se teško mogla zamijeniti sa kozlacem, jer listovi kozlaca su kožnati i sjajni. I evo, već u ovom postu si priložila sliku listova koji jako podsjećaju na kozlac. Naravno, ni ja nisam posve sigurna i tek kad vidim cvijet mogu biti sigurnija o kojoj se biljci radi.
    Kod skupljanja jestivog bilja, mislim da se za početak treba ograničiti na one najpoznatije koji se već generacijama skupljaju i beru. Kao dijete sam na livadi brala žutinicu (cikorija), uskoro će početi šparoge i njih jednostavno obožavam brati, ali i jesti, maslačak kojeg također spominješ. Na našim dalmatinskim tržnicama se već uveliko prodaje "mišanca" - to je mješavina trava koje se beru na livadi i odlične su za čišćenje organizma. Tu ulazi već spomenuta žutinica, maslačak, mladi listovi komorača, divlji luk, kostriš (neznam kako se tačno naziva), i neznam ih baš sve ni pobrojati. Svakako je bolje sam prošetati livadama i nabrati, jer nikad ne možeš biti siguran gdje je ubrano ono što se prodaje na tržnici.
    Veselim se tvom pisanju i svemu što mogu ovdje naučiti. Pozdrav! :-)) (gustirna 10.03.2010. 21:14)
  • @gustirna
    Hvala ti na ovom prijateljskom komentaru:o) Drago mi je da ima ljudi koje zanima ova tema i koji znaju ponešto o jestivim samoniklim biljkama. To je tek nedavno postala moja velika zanimacija, i sama sebe sam iznenadila količinom znatiželje i entuzijazma. Pokušavam biti temeljita, ali pročišćavanje informacija zahtijeva zaista puno vremena pa se nadam da se neće nagomilati preveliki zaostaci.
    Kako sam dijete kontinenta, o mišanciji ne znam puno, ali čula sam za blagotvorni učinak na organizam nakon duge i tuste zime, a i naišla sam na par finih recepata. Na žalost, more je daleko pa sam osuđena na plac, a kao što si rekla, teško je znati gdje je ubrano to što se na placu prodaje pa može donijeti više štete nego koristi.
    Šparoge... mmm... to je posebna priča. Odlučila sam da ih ove godine neću propustiti. Kad počne sezona planiram izlet do obale da ih se naberem i najedem do mile volje.
    Mi ovdje imamo zamjenu - bljušt - ali o tome planiram napraviti poseban post kada dođe vrijeme. Hvala ti na informacijama o mišanciji, odmah se primam knjige da vidim koje su to biljke. (Iz prirode 10.03.2010. 22:48)
  • Bljušta ima i ovdje, a neki ih još zovu i kuke, zbog savijenog gornjeg dijela pa podsjeća na kuku. Jedino sam čula da ako se jede samo bljušt da može i naškodit, pa je bolje pomišat ga sa šparogama. A šparoge su priča za sebe. Obavezno sebi priušti taj izlet za šparoge.
    Ponukala si me da pogledam ima li nešto na googlu o mišanci i našla sam (vjerovatno si i sama došla do toga).
    Makronova link
    Još jedan
    U ovom drugom linku spominje se kuhanje sa suhim mesom. Ja obično volim najobičnije skuhano na lešo, sa krompirom i dobro je dodati malo blitve da obogati okus. Tvrdo kuhano jaju uz to - još i bolje. :-)) (gustirna 11.03.2010. 00:28)
  • Super linkovi! (Iz prirode 11.03.2010. 13:01)
  • Kiseli okus u ustima

    Gastronomska sezona samoniklog jestivog bilja u kontinentalnoj Hrvatskoj je počela! Prošetala sam krajem veljače po obroncima Žumberka i uvjerila se da se vegetacija polako budi. Eto i dokaza – šafran u sto poza :o):



    Kad smo već kod šafrana, a ovaj blog se bavi gastronomskim karakteristikama biljaka, samo da napomenem da cijenjeni začin za paellu ili milanski rižoto ne nastaje od tučaka ovih naših domaćih šafrana, nego od vrtnog šafrana (Crocus sativus L.) koji kod nas ne raste samonikli. Čisto ako netko dođe na ideju da sakuplja vrhove tučka – nije to to. Ovi naši šafrani navodno imaju jestive lukovice, ali ne spadaju u vrhunske delicije pa ih ove godine preskačem.
    Prvo sam malo pročešljala šumu, dok je Medo uslikavao šafrane iz milijun kuteva (tako ću na ovom blogu zvati svog muža, jer me u punoj ratnoj spremi s gojzama i hlačama sa sto džepova podsjeća na Bear Gryllsa ;o)

    Iako još nije bio ožujak, širom sam otvorila oči u potrazi za gljivama ožujkama. Ožujke (Hygrosphorus marzuolus) su vijesnici proljeća u svijetu gljiva - kako u to vrijeme još ne raste nijedna druga vrsta gljiva, ne može se zamijeniti s nekom nejestivom ili otrovnom vrstom. 

    Ožujke (Hygrosphorus marzuolus):


    Nisam zapravo očekivala da ću ih naći jer je ipak malo prerano, osim toga ova vrsta je jako rijetka i jako ju je teško uočiti jer se dobro kamuflira. Ako se naiđe na jednu, treba dobro pogledati uokolo jer se obično u blizini nađe još njih. Budući da i životinje vole ožujku, dobar signal da ih ima u blizini su i ostaci pojedenih gljiva.
    Ožujka spada među kvalitetne gljive pa ću ih pažljivije potražiti kasnije tijekom ožujka. Navodno da se ove gljive pojavljuju po nekom obrascu i da se njihovo približno stanište može odrediti pomoću kompasa i geografske karte, ovisno o dobu godine – o tome ću govoriti detaljnije u idućem postu, kod opisa gljive.

    U šumi osim šafrana nisam naišla ni na šta friško i zanimljivo, sve je još prekriveno mrtvim ostacima vegetacije iz prethodne sezone, pa smo izašli na sunčanu i vlažnu livadu.
    Kao i šume, i livada je još prekrivene ostacima starih biljaka, ali pomalo su počele nicati baby-biljčice. Ono što sam uspjela prepoznati od jestivih biljaka su maslačak (Taraxacum officinale), ženski trputac (Plantago lanceolata), ljepljiva broćika (Galium aparine) i stolisnik ili hajdučka trava (Achillea millefolium). 

    Maslačak (Taraxacum officinale)


    Ženski trputac (Plantago lanceolata)


    Ljepljiva broćika (Galium aparine)


    Stolisnik ili hajdučka trava (Achillea millefolium)


    Prve dvije su dobre za salatu, a druge dvije se mogu jesti na lešo. Poželila sam malo friške salatice za večeru pa sam nabrala malo maslačka i trputca, ali me nešto navelo da se pokolebam i sve skupa bacim u smeće. Naime, naišli smo na biljku koja mi je izgledala kao vrlo mlada kiselica (Rumex acetosa). Kako ne poznajem dobro tu biljku, oslonili smo se na fotografije koje sam imala sa sobom. Medo i ja smo se složili da je sličnost velika, pa sam ubrala mlade listiće i planirala ih umiješati u salatu.
    Da provjerimo da li je to kiselica, oboje smo prožvakali dio listića – što sam kasnije otkrila da nikada, nikada NE SMIJEM napraviti ako nisam 100% sigurna da prepoznajem biljku, jer i taj mali zalogaj može otrovati. Iznenadilo me što listići nisu bili nešto kiseli, ali nisam ih nikada prije jela pa to i nije bio najpametniji način prepoznavanja. Svejedno sam ih ubrala i odlučila proučiti kasnije, što je bila druga greška – biljku treba proučiti na licu mjesta, dok je još u svom staništu jer to puno govori o vrsti, i osim toga, dok je biljka još sasvim mlada, njen izgled nas može zavarati pa je korisno iskopati korjen i to koristiti kao jedan od ključeva za determinaciju.

    Kada sam došla kući, detaljno sam prolistala literaturu i na svoj užas saznala da postoji biljka čiji su listovi dok je mlada vrlo slični mladim listovima kiselice. Ta biljka je SMRTNO OTROVNA!!! Zove se kozlac (Arum maculatum). Kada je odrasla, teško da se može zamijeniti za kiselicu, ali mladi listići su vrlo, vrlo slični. Evo za usporedbu: 

    Kiselica (Rumex acetosa)


    Kozlac (Arum maculatum) pazi, otrovno!!


    Oblio me hladan znoj! Navodno se kozlac ne smije ni okusiti jer izaziva upalu i oticanje u ustima i na usnicama, a kanije se kao znakovi trovanja javljaju bolovi u želucu, proljev, nepravilan puls, grčenje, a može nastupiti i smrt. Ni meni ni Medi usnice za sada nisu otekle, ali sam počela primijećivati da mi kruli u trbuhu. Ne mogu vjerovati da smo se u svom prvom istraživačkom pohodu uspjeli otrovati...
    Daljnjim proučavanjem literature zaključila sam da je to ipak bila kiselica (Rumex acetosa), ili možda konjski štavelj (Rumex obtusifolius) obje jestive, sva sreća! Inače, izvori s interneta su ovdje malo zbunjujući jer se na raznim stranicama iste slike pojavljuju za obje vrste. Uglavnom, ono što je na našim listićima bilo karakteristično su uzduž izbrazdane, ponekad crvenkaste stapke i ponegdje svijetle točke obrubljene tamno-crvenkastim prstenom. Neutralan okus kiselice navodno je čest kod sasvim mladih listova, kakve smo mi ubrali. Kiselkasti okus se razvija kasnije, tijekom ljeta. Unatoč silnom trudu nisam uspjela otkriti točno o kojoj se vrsti radi, ali barem se dilema svela na dvije jestive.

    Konjski štavelj (Rumex obtusifolius):


    Tih me par sati neizvjesnosti navelo da bacim u smeće sve što sam taj dan ubrala i da idući put krenem u lov puno pripremljenija. Maslačak i trputac su vjerojatno sigurne biljke, ali problem je što to ne mogu sa sigurnošću tvrditi jer se nisam dovoljno upoznala sa sličnim vrstama i mogućnošću zamjene.
    Pravila koja sam izvukla iz ovog iskustva:

    Prije ikakvog sakupljanja biljaka u prirodi, potrebno proučiti najopasnije otrovne biljke i odrediti s kojom jestivim biljkama ih je moguće zamijeniti. Upoznaj svog neprijatelja.

    Ako berem biljku, moram biti 100% sigurna da je prepoznajem i to prema više karakteristika (list, stapka, korijen, stanište). Ako nemam dovoljno informacija, ne berem, a kamoli da malo gricnem za probu. Nisu samo gljive otrovne, već se s istim oprezom mora pristupiti i biljkama.

    Bolje je ne brati sasvim mlade biljke, jer u tom stadiju puno biljaka međusobno nalikuje jedna drugoj. Kao i male bebe u rodilištu – nemaju još izražene crte lica pa ih je lako zamijeniti. Pametnije je pričekati da barem pokoja biljka te vrste na tom staništu počne razvijati cvijet ili bilo kakav drugi prepoznatljivi detalj koji sigurno pokazuje o kojoj se vrsti radi.


    Npr. tratinčica (Bellis perennis) - listovi tratinčice su nekako morfološki neutralni i bez detaljnog proučavanja ne bih ih mogla prepoznati. Navodno da su izvrsni za salatu tijekom cijele godine, ali što mi to vrijedi kada ih ne prepoznajem. Ali kada ugledam samo jedan toliko poznati cvjetić, odmah znam da se radi o tratinčici. Prema tome, bolje je pričekati da izbije cvjetić i onda krenuti u berbu, nego brati listiće napamet.

    Tratinčica (Bellis perennis):



    U idućem postu dat ću detaljan opis jestivih biljaka i gljiva koje sam spomenula, a zatim, bacam se na proučavanje otrovnih biljaka. 

    Korisni linkovi i literatura:

    http://survival.aforumfree.com/ishrana-u-prirodi-f15/samoniklo-jestivo-bilje-t110.htm

    Ljubiša Grlić: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja

    Romano Božac: Gljive; morfologija, sistematika, toksikologija


    Sve informacije i fotografije navedene na ovom blogu uzmite sa rezervom i ne koristite ih kao jedini izvor informacija. Ja sam potpuni amater u sakupljanju jestivog bilja i gljiva, i svoje malo istraživanje radim uz pomoć dostupne literature na vlastitu odgovornost. Ukoliko se odlučite okušati u toj aktivnosti, posavjetujete se s iskusnijim znalcima





    Slike preuzete sa: www3.b92.net, www.naturopathic-health.co.uk, www.britannica.com, www.ulsamer.at, commons.wikimedia.org, www.plant-identification.co.uk

    - 13:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #
  • Saznah naknadno da je ožujka zaštićena gljiva i da se ne smije brati... Ništa, bit će to foto-safari, neću brati, samo gledati, časna masna (Iz prirode 10.03.2010. 22:52)
  • jako mi se sviđa tvoj blog i jedva čekam nove postove. veoma me zanimaju jestive samonikle biljke i gljive, ali slažem se da je neke teško razabrati od onih koje nisu dobre... držim se maslačka, koprive, tratinčica, mladog lišća bukve i još par... (a od gljiva vrganj, sunčanica, lisičarka i slično). inače, nisam znala da se lišće tratinčice koristi za salatu, ja obično naberem cvjetiće i onda pomiješam sa zelenom salatom ili radičem (maslačkom) za salatu... :-) ali sigurno ću probati i lišće sada. (Indijanka vegetarijanka 11.03.2010. 09:03)
  • 20.07.2013., subota
    Čuvar Hrvatske glavni UDBA-š Stjepan Mesić

    ŽIVI U DRŽAVNOM DVORCU NA RAČUN SIROMAŠNOG HRVATSKOG NARODA

    Oživljavanje Dr. Ante Starčevića

    UDBA je hrvatska sudba - Stjepan Mesić

    Na Udbinoj listi za likvidaciju bili su pravi rodoljubi.
    U Hrvatskoj u proteklih 68. godina partizansko-komunistićka UDBA je vedrila i oblačila i njihovi okorjeli zaštitnici i istomišljenici. Jugoslavenska tajna policija na čelu sa Josipom Manolićem je likvidirala brojne Hrvate. Između ostaloga Udba je ubila Inina direktora Stjepana Đurekovića, u tu igru je bio umješan Zdravko Mustač i Josip Perković, čiji sin Saša je bio savjetnik predsjednika Mesića.

    Udba je na jednako okrutan način poput Đurekovića, Senića, Ševe i drugih likvidirala nekoliko poznatih hrvatskih emigranata domoljuba, od kojih su najpoznatiji: Bruno Bušić, Mate Kolić, Nediljko Mrkonjić, Ante Tuksor, te Geza Pašti, jedan od osnivača Hrvatskog revoluciranog bratstva. Stanko Nižić ubijen je na svome radnom mjestu u Švicarskoj u Zürichu, u hotelu gdje je radio na recepciji. Nisu od ničega prezali, ništa im nije bilo sveto.

    Privatizacija Tvornice cementa Našice bila je jedna od prvih afera u privatizaciji uopće. U javnosti se tu aferu povezivalo sa Stipom Mesićem, odnosno njegovom kćeri Dunjom.

    Sva jača poduzeća kao sto su Astra, Ingra, JAT, Genex, Pliva, Ina, Inaturs, Jugoturs i uvoznici, držala je Udba. Sve je to dobro znao Đureković, o tome je pisao knjigu i to je bio razlog što je likvidiran od strane UDBA-e. Danas štite Perkovića , koji je obavio to ubojstvo, uz suglasnost i odobrenje CK KPH. Dok su se desničari borili za Domovinu protiv četničkih hordi i Mesićevog JNA, te ginuli na prvim crtama bojišnice, ljevičari ,uvučeni u sve stranke, su privatizirali društvenu (Hrvatsku) imovinu.

    Ne mogu oni obrisati toliko mojih tekstova, koliko ja mogu napisati.

    HRVATSKI UDRUGA “ŠTIT”
    (Za ljudska prava)
    BRANKO STOJKOVIĆ
    ————————————–
    Adresa: Đurđevačka cesta 159
    Bjelovar / 19.07.2013. (nedjelja)
    HRVATSKA / CROATIA
    Kućni telefon: 00 385 433 520
    Mobitel: 00 385 (0)95 814 82 90,
    092/1870486
    Žiro-račun: 2340009-1100203086
    Privredna banka Zagreb
    http://crostojkovic1958.blog.hr
    brankostojkovic152@yahoo.com

    URED: Masarykova 8
    http://istinazanarod.blog.hr
    ——————————————
    1534. Članaka (U-Štit 20.07.2013. 12:59)
  • Uvodno slovo; o blogu

    Odlučila sam se tijekom idućih godinu dana vratiti svojim prethistorijskim korijenima i istražiti što nam to priroda nudi na tanjuru, a da ni ne znamo.Neću se baviti lovom, to prepuštam mužjacima, nego ću se strpljivo baciti na istraživanje i sakupljanje bilja, začina, bobica, gljiva i ostalih prirodnih zdravih delicija. Možda padne i koja ribičija, ako se ohrabrim.

    Pokušat ću pratiti gastronomski ritam prirode od prvih proljetnih pupova do zadnjih jesenskih plodova, i sve popratiti fotografijama, uputama i receptima za pripremu jela. Djelomično da utvrdim svoje novostečeno znanje, djelomično da ga proširim zainteresiranim čitateljima, a nadam se i korisnim komentarima i iskustvima.

    Što me potaklo na ovaj “projekt”? Spoznaja da su salata i brokula iz supermarketa i sa tržnica prazne. Kao prazna ambalaža – imaju boju, imaju oblik, ali nemaju okus i što je najvažnije, nemaju onu prirodnu životnu energiju. Ono što većina na žalost ima je hrpa pesticida i herbicida. Jako loše za nas. Drugi važan poticaj je moja ljubav prema prirodi – tamo se osjećam najbolje i tamo želim provoditi što više vremena. Stoga umjesto da besciljno šećem po šumama, dala sam si i zadatak koji će me vjerujem obogatiti, a možda i još koga osim mene.

    Prolistala sam nekoliko knjiga na tu temu, i dok sam ponosno objašnjavala tati koje su sve biljke koje rastu oko njegove kuće jestive, iznenadila sam se koliko toga i on sam zna. Naši stari o plodovima prirode znaju puno više nego mi, ali nam svoje znanje na žalost nisu prenijeli. Djelomično zato što, zabljesnuti sjajem modernog života, nismo pokazali interes, a djelomično zato što su i sami mislili su da nam to znanje neće trebati - oni će se pobrinuti da njihovoj djeci bude lakše nego njima, pa da ne moraju lutati po poljima i šumama u potrazi za hranom. Tko bi tada rekao da će ovo “bolje” što nas je snašlo biti ubrzani život pun nezadovoljstva i frustracija jer je teško održati korak?
    Mislim da se trebamo ponovno sprijateljiti s prirodom, jer priroda vraća u normalu, usporava ritam i daje energiju za dalje. A možda u procesu shvatimo da utrka u suvremenom društvu i nije potrebna, da postoji i alternativa – mirniji, manje ambiciozan život u skladu s prirodom. Kaže se da nije bogat čovjek koji puno ima nego koji malo treba. Možda nam skup namještaj, trendovska odjeća i najnoviji automobil nisu zaista potrebni? Možda bi nas zelenilo, svjež zrak i sloboda koju pruža priroda učinili sretnijima?

    Srećom znanje o prirodi nije izgubljeno. Postoji internet i hrpa priručnika o jestivim (i ljekovitim) biljkama, plodovima, gljivama sl. Pokušat ću na ovom blogu sakupiti korisne informacije i napraviti nekakav sezonski pregled najvažnijih prirodnih namirnica, gdje ih naći, kako ih prepoznati i kako ih pripremiti.

    Sada željno očekujem malo toplije dane, svoju prvu zdjelu salate od maslačka i rezance sa smrčcima. Smrčke nisam nikad ni vidjela ni probala, ali već imam informacije od starih iskusnjara gdje ih potražiti, a navodno su i fini :o)

    - 12:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #
  • Ajme svaka čast na blogu, ja isto imam Grlića i veseli me čitanje o samoniklom jestivom i ljekovitom bilju iako se još nisam odvažila nešto zaista i isprobati. Sretno s blogom nadam se da ćeš ustrajati! (Ja :) 11.03.2010. 16:18)