Iz prirode

Maslačak se ubraja u naše najraširenije korove. Raste u velikim količinama po travnjacima, livadama, parkovima, uz putove i sl.
Izgled lista varira, ovisno o staništu, no u kombinaciji sa svima poznatim žutim cvijetom teško ga se može zamijeniti s nekom drugom vrstom. Listovi su složeni u prizemnu rozetu, duguljasti, različito pilasto nazubljeni ili duboko perasto urezani.






Lišće maslačka (mlade rozete) se bere u rano proljeće, a prodaje se i na tržnicama kao zdrava rana salata. U toj fazi jako nalikuju cikoriji, koja je također jestiva pa nije frka. Čak se u zadnje vrijeme maslačak počinje uzgajati (kultiviranjem je dobiveno nekoliko oblika s velikim listovima).

Meni je žao kupovati maslačak na tržnici - radije prošećem u prirodu i uberem ga sama, tako dobiva dodatnu draž.
Bitno je pronaći teren koji je udaljen od prometne ceste i od obrađenih polja, tj. nije zagađen pesticidima, herbicidima i ispušnim plinovima. Navodno da je najukusniji maslačak koji je izrasao na krtičnjaku. Također, ukusnije su, sočnije i manje gorke biljke koje rastu u hladu.

Sasvim mladi listovi maslačka se pripremaju na salatu. Meni su najukusniji cvjetni pupovi koji izbijaju u sredini rozete (nikako ih nemojte baciti, prava delicija).
Kada pupovi procvatu, listovi postaju intenzivnije gorčasti pa ih je bolje prokuhati. Osobno ih tako nikad isam jela, ali probat ću ove godine. Takve odrasle biljke ne treba koristiti u prevelikim količinama jer sadrže taraksacin koji uzrokuje proljeve i smetnje u srčanom ritmu. No mladi listovi su sasvim bezopasni.
Maslačak ima i ljekovita svojstva (diuretik), priprema se i maslačkov med (mješavina cvjetnih glavica, vode, šećera i limuna), a u nekim zemljama se osim lišća jede i korijen. No to su već prenapredne korisničke opcije za jednog amatera.

Recepti:

Klasična salata od maslačka: oprani listovi i pupovi maslačka, ocat, sol i ulje.

Krumpir salata s maslačkom: u klasičnu salatu se umješa kuhani, na ploške izrezan krumpir, a može se umjesto običnim začiniti bučinim uljem. Može se umiješati i mladi luk narezan na ploške.

Salata od maslačka i jaja: u klasičnu salatu od maslačka se umiješaju na ploške narezana tvrdo kuhana jaja.

Maslačak "na zagorski": komadići špeka se preprže, zaliju sa mješavinom octa i vode, malo zakuhaju i preliju preko lišća maslačka. Mogu se dodati kuhana jaja, mladi luk narezan na ploškice, ili kuhani grah. Ili sve zajedno ;o)


Slike preuzete sa www.icewatch.ca i commons.wikimedia.org

Brr... smrznem se od pomisli na izlazak na ovu vjetrometinu. Vani život buja, a meni prehladno za izletovanje...
Ipak, vikend nije propao, subota je bila prekrasna! Nisam se nagledala pupoljaka i cvjetića, ali je zato me oduševila zimska atmosfera na Sljemenu, i naravno, buncek sa zeljem na Puntijarki (treba čovjek imati cilj kad krene u planine, tako lakše ide uzbrdo ;o)



U podnožju sam ipak naišla na nešto mlado i zeleno - čini mi se da je to onaj otrovni kozlac o kojem sam pisala u prošlom blogu. Već je bio mrak pa se nisam previše zadržavala - možda nije kozlac, ali eto slike, možda se nađe neki iskusni botaničar da me ispravi:

(možda) kozlac uživo?


Uglavnom, to nikad ne bih zamijenila za kiselicu, listovi su puno zeleniji, kožasti i stanište je drugačije - kozlac sam našla u vlažnoj listopadnoj šumi pod lišćem, za razliku od štavelja/kiselice koja je rasla na livadi.

Ajmo sunce, ajmo južina, da zatopli malo, pobjeći će mi sve mlade biljčice...

Gastronomska sezona samoniklog jestivog bilja u kontinentalnoj Hrvatskoj je počela! Prošetala sam krajem veljače po obroncima Žumberka i uvjerila se da se vegetacija polako budi. Eto i dokaza – šafran u sto poza :o):



Kad smo već kod šafrana, a ovaj blog se bavi gastronomskim karakteristikama biljaka, samo da napomenem da cijenjeni začin za paellu ili milanski rižoto ne nastaje od tučaka ovih naših domaćih šafrana, nego od vrtnog šafrana (Crocus sativus L.) koji kod nas ne raste samonikli. Čisto ako netko dođe na ideju da sakuplja vrhove tučka – nije to to. Ovi naši šafrani navodno imaju jestive lukovice, ali ne spadaju u vrhunske delicije pa ih ove godine preskačem.
Prvo sam malo pročešljala šumu, dok je Medo uslikavao šafrane iz milijun kuteva (tako ću na ovom blogu zvati svog muža, jer me u punoj ratnoj spremi s gojzama i hlačama sa sto džepova podsjeća na Bear Gryllsa ;o)

Iako još nije bio ožujak, širom sam otvorila oči u potrazi za gljivama ožujkama. Ožujke (Hygrosphorus marzuolus) su vijesnici proljeća u svijetu gljiva - kako u to vrijeme još ne raste nijedna druga vrsta gljiva, ne može se zamijeniti s nekom nejestivom ili otrovnom vrstom. 

Ožujke (Hygrosphorus marzuolus):


Nisam zapravo očekivala da ću ih naći jer je ipak malo prerano, osim toga ova vrsta je jako rijetka i jako ju je teško uočiti jer se dobro kamuflira. Ako se naiđe na jednu, treba dobro pogledati uokolo jer se obično u blizini nađe još njih. Budući da i životinje vole ožujku, dobar signal da ih ima u blizini su i ostaci pojedenih gljiva.
Ožujka spada među kvalitetne gljive pa ću ih pažljivije potražiti kasnije tijekom ožujka. Navodno da se ove gljive pojavljuju po nekom obrascu i da se njihovo približno stanište može odrediti pomoću kompasa i geografske karte, ovisno o dobu godine – o tome ću govoriti detaljnije u idućem postu, kod opisa gljive.

U šumi osim šafrana nisam naišla ni na šta friško i zanimljivo, sve je još prekriveno mrtvim ostacima vegetacije iz prethodne sezone, pa smo izašli na sunčanu i vlažnu livadu.
Kao i šume, i livada je još prekrivene ostacima starih biljaka, ali pomalo su počele nicati baby-biljčice. Ono što sam uspjela prepoznati od jestivih biljaka su maslačak (Taraxacum officinale), ženski trputac (Plantago lanceolata), ljepljiva broćika (Galium aparine) i stolisnik ili hajdučka trava (Achillea millefolium). 

Maslačak (Taraxacum officinale)


Ženski trputac (Plantago lanceolata)


Ljepljiva broćika (Galium aparine)


Stolisnik ili hajdučka trava (Achillea millefolium)


Prve dvije su dobre za salatu, a druge dvije se mogu jesti na lešo. Poželila sam malo friške salatice za večeru pa sam nabrala malo maslačka i trputca, ali me nešto navelo da se pokolebam i sve skupa bacim u smeće. Naime, naišli smo na biljku koja mi je izgledala kao vrlo mlada kiselica (Rumex acetosa). Kako ne poznajem dobro tu biljku, oslonili smo se na fotografije koje sam imala sa sobom. Medo i ja smo se složili da je sličnost velika, pa sam ubrala mlade listiće i planirala ih umiješati u salatu.
Da provjerimo da li je to kiselica, oboje smo prožvakali dio listića – što sam kasnije otkrila da nikada, nikada NE SMIJEM napraviti ako nisam 100% sigurna da prepoznajem biljku, jer i taj mali zalogaj može otrovati. Iznenadilo me što listići nisu bili nešto kiseli, ali nisam ih nikada prije jela pa to i nije bio najpametniji način prepoznavanja. Svejedno sam ih ubrala i odlučila proučiti kasnije, što je bila druga greška – biljku treba proučiti na licu mjesta, dok je još u svom staništu jer to puno govori o vrsti, i osim toga, dok je biljka još sasvim mlada, njen izgled nas može zavarati pa je korisno iskopati korjen i to koristiti kao jedan od ključeva za determinaciju.

Kada sam došla kući, detaljno sam prolistala literaturu i na svoj užas saznala da postoji biljka čiji su listovi dok je mlada vrlo slični mladim listovima kiselice. Ta biljka je SMRTNO OTROVNA!!! Zove se kozlac (Arum maculatum). Kada je odrasla, teško da se može zamijeniti za kiselicu, ali mladi listići su vrlo, vrlo slični. Evo za usporedbu: 

Kiselica (Rumex acetosa)


Kozlac (Arum maculatum) pazi, otrovno!!


Oblio me hladan znoj! Navodno se kozlac ne smije ni okusiti jer izaziva upalu i oticanje u ustima i na usnicama, a kanije se kao znakovi trovanja javljaju bolovi u želucu, proljev, nepravilan puls, grčenje, a može nastupiti i smrt. Ni meni ni Medi usnice za sada nisu otekle, ali sam počela primijećivati da mi kruli u trbuhu. Ne mogu vjerovati da smo se u svom prvom istraživačkom pohodu uspjeli otrovati...
Daljnjim proučavanjem literature zaključila sam da je to ipak bila kiselica (Rumex acetosa), ili možda konjski štavelj (Rumex obtusifolius) obje jestive, sva sreća! Inače, izvori s interneta su ovdje malo zbunjujući jer se na raznim stranicama iste slike pojavljuju za obje vrste. Uglavnom, ono što je na našim listićima bilo karakteristično su uzduž izbrazdane, ponekad crvenkaste stapke i ponegdje svijetle točke obrubljene tamno-crvenkastim prstenom. Neutralan okus kiselice navodno je čest kod sasvim mladih listova, kakve smo mi ubrali. Kiselkasti okus se razvija kasnije, tijekom ljeta. Unatoč silnom trudu nisam uspjela otkriti točno o kojoj se vrsti radi, ali barem se dilema svela na dvije jestive.

Konjski štavelj (Rumex obtusifolius):


Tih me par sati neizvjesnosti navelo da bacim u smeće sve što sam taj dan ubrala i da idući put krenem u lov puno pripremljenija. Maslačak i trputac su vjerojatno sigurne biljke, ali problem je što to ne mogu sa sigurnošću tvrditi jer se nisam dovoljno upoznala sa sličnim vrstama i mogućnošću zamjene.
Pravila koja sam izvukla iz ovog iskustva:

Npr. tratinčica (Bellis perennis) - listovi tratinčice su nekako morfološki neutralni i bez detaljnog proučavanja ne bih ih mogla prepoznati. Navodno da su izvrsni za salatu tijekom cijele godine, ali što mi to vrijedi kada ih ne prepoznajem. Ali kada ugledam samo jedan toliko poznati cvjetić, odmah znam da se radi o tratinčici. Prema tome, bolje je pričekati da izbije cvjetić i onda krenuti u berbu, nego brati listiće napamet.

Tratinčica (Bellis perennis):



U idućem postu dat ću detaljan opis jestivih biljaka i gljiva koje sam spomenula, a zatim, bacam se na proučavanje otrovnih biljaka. 

Korisni linkovi i literatura:

http://survival.aforumfree.com/ishrana-u-prirodi-f15/samoniklo-jestivo-bilje-t110.htm

Ljubiša Grlić: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja

Romano Božac: Gljive; morfologija, sistematika, toksikologija


Sve informacije i fotografije navedene na ovom blogu uzmite sa rezervom i ne koristite ih kao jedini izvor informacija. Ja sam potpuni amater u sakupljanju jestivog bilja i gljiva, i svoje malo istraživanje radim uz pomoć dostupne literature na vlastitu odgovornost. Ukoliko se odlučite okušati u toj aktivnosti, posavjetujete se s iskusnijim znalcima





Slike preuzete sa: www3.b92.net, www.naturopathic-health.co.uk, www.britannica.com, www.ulsamer.at, commons.wikimedia.org, www.plant-identification.co.uk

Odlučila sam se tijekom idućih godinu dana vratiti svojim prethistorijskim korijenima i istražiti što nam to priroda nudi na tanjuru, a da ni ne znamo.Neću se baviti lovom, to prepuštam mužjacima, nego ću se strpljivo baciti na istraživanje i sakupljanje bilja, začina, bobica, gljiva i ostalih prirodnih zdravih delicija. Možda padne i koja ribičija, ako se ohrabrim.

Pokušat ću pratiti gastronomski ritam prirode od prvih proljetnih pupova do zadnjih jesenskih plodova, i sve popratiti fotografijama, uputama i receptima za pripremu jela. Djelomično da utvrdim svoje novostečeno znanje, djelomično da ga proširim zainteresiranim čitateljima, a nadam se i korisnim komentarima i iskustvima.

Što me potaklo na ovaj “projekt”? Spoznaja da su salata i brokula iz supermarketa i sa tržnica prazne. Kao prazna ambalaža – imaju boju, imaju oblik, ali nemaju okus i što je najvažnije, nemaju onu prirodnu životnu energiju. Ono što većina na žalost ima je hrpa pesticida i herbicida. Jako loše za nas. Drugi važan poticaj je moja ljubav prema prirodi – tamo se osjećam najbolje i tamo želim provoditi što više vremena. Stoga umjesto da besciljno šećem po šumama, dala sam si i zadatak koji će me vjerujem obogatiti, a možda i još koga osim mene.

Prolistala sam nekoliko knjiga na tu temu, i dok sam ponosno objašnjavala tati koje su sve biljke koje rastu oko njegove kuće jestive, iznenadila sam se koliko toga i on sam zna. Naši stari o plodovima prirode znaju puno više nego mi, ali nam svoje znanje na žalost nisu prenijeli. Djelomično zato što, zabljesnuti sjajem modernog života, nismo pokazali interes, a djelomično zato što su i sami mislili su da nam to znanje neće trebati - oni će se pobrinuti da njihovoj djeci bude lakše nego njima, pa da ne moraju lutati po poljima i šumama u potrazi za hranom. Tko bi tada rekao da će ovo “bolje” što nas je snašlo biti ubrzani život pun nezadovoljstva i frustracija jer je teško održati korak?
Mislim da se trebamo ponovno sprijateljiti s prirodom, jer priroda vraća u normalu, usporava ritam i daje energiju za dalje. A možda u procesu shvatimo da utrka u suvremenom društvu i nije potrebna, da postoji i alternativa – mirniji, manje ambiciozan život u skladu s prirodom. Kaže se da nije bogat čovjek koji puno ima nego koji malo treba. Možda nam skup namještaj, trendovska odjeća i najnoviji automobil nisu zaista potrebni? Možda bi nas zelenilo, svjež zrak i sloboda koju pruža priroda učinili sretnijima?

Srećom znanje o prirodi nije izgubljeno. Postoji internet i hrpa priručnika o jestivim (i ljekovitim) biljkama, plodovima, gljivama sl. Pokušat ću na ovom blogu sakupiti korisne informacije i napraviti nekakav sezonski pregled najvažnijih prirodnih namirnica, gdje ih naći, kako ih prepoznati i kako ih pripremiti.

Sada željno očekujem malo toplije dane, svoju prvu zdjelu salate od maslačka i rezance sa smrčcima. Smrčke nisam nikad ni vidjela ni probala, ali već imam informacije od starih iskusnjara gdje ih potražiti, a navodno su i fini :o)