Odlučila sam se tijekom idućih godinu dana vratiti svojim prethistorijskim korijenima i istražiti što nam to priroda nudi na tanjuru, a da ni ne znamo.Neću se baviti lovom, to prepuštam mužjacima, nego ću se strpljivo baciti na istraživanje i sakupljanje bilja, začina, bobica, gljiva i ostalih prirodnih zdravih delicija. Možda padne i koja ribičija, ako se ohrabrim.
Pokušat ću pratiti gastronomski ritam prirode od prvih proljetnih pupova do zadnjih jesenskih plodova, i sve popratiti fotografijama, uputama i receptima za pripremu jela. Djelomično da utvrdim svoje novostečeno znanje, djelomično da ga proširim zainteresiranim čitateljima, a nadam se i korisnim komentarima i iskustvima.
Što me potaklo na ovaj “projekt”? Spoznaja da su salata i brokula iz supermarketa i sa tržnica prazne. Kao prazna ambalaža – imaju boju, imaju oblik, ali nemaju okus i što je najvažnije, nemaju onu prirodnu životnu energiju. Ono što većina na žalost ima je hrpa pesticida i herbicida. Jako loše za nas. Drugi važan poticaj je moja ljubav prema prirodi – tamo se osjećam najbolje i tamo želim provoditi što više vremena. Stoga umjesto da besciljno šećem po šumama, dala sam si i zadatak koji će me vjerujem obogatiti, a možda i još koga osim mene.
Prolistala sam nekoliko knjiga na tu temu, i dok sam ponosno objašnjavala tati koje su sve biljke koje rastu oko njegove kuće jestive, iznenadila sam se koliko toga i on sam zna. Naši stari o plodovima prirode znaju puno više nego mi, ali nam svoje znanje na žalost nisu prenijeli. Djelomično zato što, zabljesnuti sjajem modernog života, nismo pokazali interes, a djelomično zato što su i sami mislili su da nam to znanje neće trebati - oni će se pobrinuti da njihovoj djeci bude lakše nego njima, pa da ne moraju lutati po poljima i šumama u potrazi za hranom. Tko bi tada rekao da će ovo “bolje” što nas je snašlo biti ubrzani život pun nezadovoljstva i frustracija jer je teško održati korak?
Mislim da se trebamo ponovno sprijateljiti s prirodom, jer priroda vraća u normalu, usporava ritam i daje energiju za dalje. A možda u procesu shvatimo da utrka u suvremenom društvu i nije potrebna, da postoji i alternativa – mirniji, manje ambiciozan život u skladu s prirodom. Kaže se da nije bogat čovjek koji puno ima nego koji malo treba. Možda nam skup namještaj, trendovska odjeća i najnoviji automobil nisu zaista potrebni? Možda bi nas zelenilo, svjež zrak i sloboda koju pruža priroda učinili sretnijima?
Srećom znanje o prirodi nije izgubljeno. Postoji internet i hrpa priručnika o jestivim (i ljekovitim) biljkama, plodovima, gljivama sl. Pokušat ću na ovom blogu sakupiti korisne informacije i napraviti nekakav sezonski pregled najvažnijih prirodnih namirnica, gdje ih naći, kako ih prepoznati i kako ih pripremiti.
Sada željno očekujem malo toplije dane, svoju prvu zdjelu salate od maslačka i rezance sa smrčcima. Smrčke nisam nikad ni vidjela ni probala, ali već imam informacije od starih iskusnjara gdje ih potražiti, a navodno su i fini :o)
