beneath-the-skin
18.08.2013., nedjelja
|
Planinarski put Medvednicom,1M Jako dobra staza,solidno obilježena,ali ipak bez "Smand"-ove karte 01 i 01a teško da bi se moglo obići u komadu,bez da se ne skrene s puta!Iako sam prvi puta na Medvednici,uspio sam preći prvi dan prijeći dionicu od Vugrovca do kuće Glavica,i to za 12 i pol sati,uz nekoliko pauza od 15 do 30 min.Sutradan sam nastavio do Kamenih svata i Susedgrada,pa nazad autobusom i tramvajem do auta u Vugrovcu.Jedino sam preskočio put do Horvatovih stuba,prvi dan,što sam ostavio za drugi dan,autom,s glavne ceste. Uglavnom,dobra obilaznica,jedna od boljih.Kvalitetan dnevnik,ali bez opisa puta.Prikupi se istovremeno nekoliko žigova kuća i vrhova,pogotovo odjednom cijelo 4. područje HPO!        |
24.07.2013., srijeda
Moj "Slavonski planinarski put".
|
Slavonski planinarski put sam već neko vrijeme imao namjeru "odradit" u komadu,i sam!.Nakon priprema od nekoliko dana i uzimanja godišnjeg u firmi,krenuo sam 15.lipnja ove godine.Pošto sam u solidnoj kondiciji,a i imam dovoljno iskustva krenuo sam sam!Na leđima je prosječno teret od 12-tak kg,što nije ni malo.Namjeravao sam da mi početna i završna točka bude Baćindol,odakle sam krenuo tog dana.Kolega me dovezao ranom zorom(pola 7) do crkve u Baćindolu i krenuo sam na put od predviđenih 9 dana,koliko bi mi trebalo da prođem svih 300-tinjak kilometara naše najstarije,i jedne od najduže planinarske obilaznice.Prvi dan je bio predviđen za dionicu od Baćindola do Komorice,na cesti Batrina-Pleternica,što sam prešao bez većih problema,a i veći dio puta sam i ranije nekoliko puta prešao.Šator sam razvio na livadi u blizini izvora u Komorici,koji je prošao na još jednom testu jer ni jedan insekt nije uspio ući,iako je u visokoj travi livade zujao roj raznoraznih zujalica.Ujutru,nakon ponovnog spremanja ruksaka,pošao sam na dionicu do pl.doma "Đuro Pilar".Iako je naizgled trebala bit kud i kamo lakša dionica(pošto nema uspona kao na Maksimov hrast prethodnog dana),izgubio sam i vremena,a i energije,više nego jučer.Sve zbog markacija i opisa puta u dnevniku SPP-a!Odmah ujutro mi je prisjeo put,da bi većina planinara odustala od puta.Naime,iako je dionica od ceste u Ratkovice do Brodskog Drenovca zračne linije oko 1 km,ja sam išao 1.45 min!!! I to kroz visoku travu punu rose,bez markacije!Samo zato što se nekom ne da markirat,jer vjerojatno misli da to nije potrebno?!Pa možda i ne bi bio toliki bed da na pola puta se nije ispriječila Orljava!Nakon uzaludnog "oblijetanja" kao mačak oko vruće kaše,gdje prijeći rijeku,nakon više od sat vremena sam se odlučio na sve ili ništa-idem prijeći rijeku gol!!! Mora da je bila smiješna slika planinara sa velikim ruksakom na leđima,u rukama cipele,hlače i čarape,a od struka niže-gol!Sve zahvaljujući tkzv.markacistima,koji svoje "zvanje" valjda imaju zbog neke forme,šminke možda.Nakon što sam se dokopao B.Drenovca,već sam bio izmoren,a tek je 8.30,i čeka me put od cijelog dana!Uz skretanje s puta prije Grižića,i izlaska u Bilice,Nije bilo nekih problema sve do prvih vikendica prije doma,gdje je ponovo pravi put bio zagonetka.Napokon,premoren,stigoh do "Đure Pilara" oko 6 sati,gdje sam nekako uspio prespavati u domu!Uspio sam dobiti prvi žulj,baš sada,nakon dugog vremena,kad mi najmanje treba.Uspio sam se smjestiti odmah po dolasku u sobu,zamračenu i hladnu,što je nakon onakvog dana bilo pravo bogatstvo!Ujutro,zasad uz samo jedan žulj,krenuh prema Boroviku,današnjem cilju.Do nedalekog Rastušja put je ponovo slabo obilježen.Ali imam i kartu Dilja,pa nekako je i išlo.Od Rastušja do Čardaka nema primjedbi-put je ugodan,dobro obilježen,uz lagani uspon do Čardaka.Sad već imam 4 žulja-3 na lijevoj,i jedan na desnoj nozi!Još nemam apetita za hranom,što mi dodatno gubi snagu!!!Daljni put do Borovika je poprilično dug i dosadan,zato što se pretežno hoda čistinama-šumskim prosjekama i šumskim cestama,plus što je markacija na šumskim cestama jako,jako rijetka,a ponegdje je i nema!!! Za ne vjerovat! U Paučju sam se nauživao trešanja na početku sela,uz put.Kakav užitak!Dalje je pl.kuća Borovik bio na sat vremena.Tu raširim šator pod nadstrešnicom,i konačno se dobro operem u potoku,čak i sve rublje koje sam koristio tih dana.Umoran,i iscrpljen kao pas zbog žuljeva,i zbog samo jednog obroka tog dana jedva nekako zaspem.Sutradan,cilj je negdje na Krndiji,trebao je biti Međa,a međutim sam jedva dohodao do Lončarskog visa,oko 14 sati.Moram ponovo spomenit katastrofalnu markaciju na nekim dionicama od Borovika do Gradaca Našičkog.Nazvao sam sestru da dođe po mene,i morao sam prekinut zacrtanu "turneju" zbog žuljeva.Iako pomalo razočaran,nije mi žao što odustajem,ipak je zdravlje bitnije. Sljedeća turneja,nakon dva tjedna,je bila od Petrovog vrha preko Omanovca do Baćindola,u dva dana.Kolega me dovezao do Petrovog vrha,dok je s još jednim kolegom kasnije biciklom došao do Omanovca,tu smo zajedno prespavali,ja sutradan nastavio dalje,dok su oni se vratili kući biciklom. Sam put do Omanovca je uglavnom dobro obilježen,osim dijela puta nizbrdo prije manastira Pakra!Generalno se put spušta između dva brda nizbrdo,što sad i ne izgleda teško,ali je na terenu prilično neprohodan put,i jako slabo obilježen,što zbunjuje.Inače ugodan jednodnevni izlet. Dionica od Omanovca do Baćindola je također dobar jednodnevni izlet,pogotovo sad kad znam put,dok sam prvi puta bio zbunjen na dva mjesta:kod Petkovače,gdje ima križanje puteva,a nema putokaza,i kod područja Konjoder,gdje je bila ogromna šumska sječa(kao nakon Tunguske eksplozije),pa su posjekli i sve markacije!I još:tko ide u obratnom pravcu-Strmac-Omanovac,vrlo vjerojatno će zalutati(što se meni jednom dogodilo) kod jednog križanja gdje nema putokaz za Omanovac,a put za Omanovac skreće sa "glavnije" šumske ceste,koja vodi prema Velikoj poljani(što tek sad znam!).To se nalazi na otprilike 1.40 sati prije Omanovca. Oko tri sata prije kraja puta me zalila takva kiša,da su mi se zamalo raspale cipele.Sreća da su kvalitetne,pa i nisu se raspale,i još posluže. Ostala mi je dionica od tri dana(ne cijela),od Lončarskog visa do Petrovog vrha,što već nakon dva vikenda uspijevam "odradit".Opet me kolega dovezao na lice mjesta-čak do Lončarskog visa.Do Dobre vode je najlakši put na cijeloj obilaznici,a ni do Petrovog vrha i Kapovca nije bilo nimalo teško.Uglavnom cijela dionica taj dan,Lončarski vis-Jankovac,baš je ugodna-oko 8 sati hoda.Nakon dobrog odmora na Jankovcu,sutradan me je čekao malo teži dan,iako vremenski kraći.Najteži dio puta je svakako-Jankovac-Ivačka glava,koji sam prešao bez stajanja za 1.05 sati.Ostali put je koliko se sjećam dobro obilježen,osim križanja puta prema vrhu Lom,gdje osim putokaza ima dvije tri stare markacije.Iako put stvarno nikud ne skreće,pomoći može oznaka da je potrebno 10 minuta do tamo,što zaista i je! Na kraju puta,u Novom Zvečevu sam se čak i okupao u jezeru,dok sam čekao sestru da dođe po mene,što je bilo pravo osvježenje nakon laganog umora! I ostao mi je šećer na kraju:dionica Novo Zvečevo-Petrov vrh!Trebala je biti rutinska šetnja i ugodna,pogotovo što njom završavam svoj Slavonski planinarski put.Veselim se unaprijed tomu i ne mogu dočekat da dođe taj dan.Već nakon tri vikenda(vikend ranije je bio na redu Kajbumščakov put kod Krapine) pičim u finale.Ponovo me kolega dobacio na start,i rutinski hodam kao i tolike kilometre dosad.Početak ništa poseban,priroda je klasika,malo šume,malo krčevine,kupina,trnja,poneki vidikovac,a onda(negje malo prije Ljutoča) kraj svega!!!!!!!Nacrtana strelica za lijevi smjer na desnom drvetu,a na lijevom drvetu drvena pločica u obliku strelice za desni smjer na kojoj piše SPP!?!?!Markacija u pravcu nacrtane strelice zaista postoje,ali samo stotinjak metara,a onda kraj svega! Od zadnje oznake nema doslovno ničega,samo šikara i trnje! Iako sam pretražio i tu šikaru,i prešao na sve moguće strane sve živo,ništa,ništa!A ona drvena pločica na kojoj piše SPP pokazuje u smijeru malo šireg puta,a tim putem također apsolitno ničeg nema!!!! Obilazio sam to područje kao mačak oko vruće kaše 2 sata i 15 minuta,i pomalo umoran i previše razočaran,nakon toliko kilometara SPP-a,odlučim se odustati vratit se istim putem nazad do Zvečeva.Nerado krenem nazad,al me ipak jaka volja ipak vrati u smjeru Ljutoča i Petrovog vrha.I isplatilo se!!!! Ipak pronalazim sljedeću markaciju(ipak je u pravcu drvene pločice,na putu samo nakon pedesetak metara desno od "glavnije" šumske ceste!) i putokaz za Vrani kamen!!!Tooo!!!!Ipak!!!!Oduševljeno nastavljam.Dalje je vrh Ljutoč slabo vidljiv,treba pripazit!Potom slijedi uspon na Crni vrh od 40-tak minuta,a dalje put prema Vranom kamenu i Petrovom vrhu nije problem.Jedino što se zadnjih 60-tak minuta hoda po dosadnoj šumskoj cesti. I na kraju ipak-Petrov vrh,i završetak mog Slavonskog planinarskog puta!!! Moram reći da mi je zaista drago zbog ovoga,pogotovo što sam sam prohodao cijeli SPP,i to u 8 i pol dana(ponekad čak i nisu bila cijela dana). Ovo mi je tek 20-ta obilaznica,ali mislim da će mi biti najdraža i najvažnija!Važnija čak i od HPO! Eto,to je bio Moj Slavonski planinarski put! |
11.03.2012., nedjelja
Bijele i Samarske stijene
|
Na Bijele i Samarske stijene sam odlučio ići sam,zato što mi se nije dalo nikog davit da ide sa mnom,a i zato što sam nabrzinu odlučio otići.Pošto je bio ponedjeljak,15.kolovoza,a i taman mi je počeo godišnji,odlučih oko 10 sati da ću ići!Tako je i bilo,nabrzinu napunim ruksak,i poslije ručka,oko 12 sati krenem.U Ogulin,pa u Jasenak sam stigao oko 5.Potom sam produžio makadamom prema Bijelim stijenama,nakon par kilometera parkiram auto na jednom ve likom proširenju,odakle vodi markacija do skloništa Miroslava Hirtza,nakon pola sata hoda.Pošto sam još imao vremena do mraka,skoknem još do vrha Bijelih stijena.Sklonište je bilo O.K.,jedino što nisam cijelu noć spavao zbog- puha!Non stop je nešto šuškao,grickao,što u tišini noći jaaako iritira!Al' dobro.    Ujutro oko 7 krenem u obilazak Bijelih stijena Vihoraškim putom.Inače,kad se prvi put,kao ja,dođe u ove predjele ispunjene,pri vrhovima samo kamenom,a malo niže ugodnom hladovinom borovine,i apsolutnom tišinom,ostaje fasciniran.Prava je šteta ne dolaziti više puta ovdje.Ali i druge planine zovu! Uskoro nailazim na poznate "Prste",!"Fratre",kapelica između glatkih,okomitih stijena zaista vrijedi skretanja s puta i obilaska.Nastavljam dalje više manje sličnim predjelima preko Natašinog dola,što je mala neobična ravan za silno stijenje u okruženju.Dolazim i do Samarskih stijena i nailazim na putokaz za čuveno Ratkovo sklonište,koje odmah posjećujem.Ne zadržavam se dugo jer se još moram vratit do auta.Vraćam se istim putem nazad do skloništa gdje sam "prespavao",pa do auta,i prevozim ga dalje makadamom oko jedan sat prema Samarskim stijenama.Parkiram kod putokaza za Ratkovo sklonište,ruksak na leđa,i brže bolje na Vrh Samarskih stijena,pošto još to moram obavit do mraka!Usput prolazim Velikim kanjonom(nekih desetak metara visokim uskim i glatkim liticama),zaista prizor ostavlja bez daha.Dalje su vrhovi :Kocka,Piramida,Stepenica,i koje sam sve pohodio i uzeo žigove(kad ih već ima).Jednostavno je šteta samo prozujati,a ne popeti se na sve te vrhove,jer čemu onda sve? Unatoč stisci sa vremenom,jer već mi je bilo pitanje hoću li se uopće stići vratit prije mraka,ipak produžujem do Vrha Samarskih,i nakon kratkog boravka ondje,žurim istim putem nazad do Ratkovog skloništa.Ipak stižem pred mrak,još jedem i oko pola 10 idem spavat.Mislio sam da ću i ovdje imati problema sa puhovima,i da neću spavat,ali ipak je dobro prošlo,i probudio se baš odmoran!       Za danas mi je ostalo obići Južnu skupinu Samarskih stijena,što planiram do podne.Južna skupina je u stvari kružna staza koja završava na istom mjestu gdje i počinje.Sastoji se također od nekoliko stjenovitih vrhova,do kojih baš i nije lako doći,iako su neki od njih i dio same kružne staze,pa ih je i nemoguće zaobići.Moram priznat da na jedan od njih sam se jedva usudio popeti,zbog vjetra,a i zbog nimalo bezazlenog uspona(da ne kažem jako opasnog!).Tako da mi je bio izbor:ili preko njega,pa dalje kružno,ili nazad!Kako nisam tip da odustaje,naravno produžujem dalje.Sad nisam siguran da li se radi o Južnom vrhu ili o Amfiteatru(pošto je prošlo 7 mjeseci dok ovo pišem).Negdje ispod Razbijenog vrha,"razbije" mi se fotoaparat!!!!Naime,pošto sam išao sam,sam sam se i fotografirao!Postavim si aparat na određeno mjesto,naštimam da se uslika za 12 sekundi,brzo se namjestim,i aparat me sam uslika.Poznata stvar!Tako sam ga postavio na planinarsku kutijicu na koja se nalazi zabijena u zemlju,u kojoj se nalaze žig i bilježnica za utiske.Puhne vjetar,i sruši aparat koji padne ravno na objektiv,otvoreni!!!!I gotov je! A ništa,produžim dalje drugom stranom kružne staze i nakon dolaska na početak,sad se mora kući!Dođem do auta,više od sata makadama,pa do Jasenka,Ogulina,pa autoput i NG! Sve u svemu,jedan od najboljih blic izleta,koji svakako se pamti cijeli život! Prijedlog:tko god može,nek posjeti Bijele i Samarske stijene,ali ne samo kao popodnevni izlet,već da se bude bar dva dana i da se obiđe što više vrhova kojih ima desetak.Svaki je na svoj način dojmljiv,kako prilaz tako i sam vrh!(još je najbolje da idete sami,tako ćete najviše obići!) UŽIVAJTE!      |
09.03.2012., petak
Slike s Psunja
Pogled prema Brezovom polju Pogled sa Psunja  Brezovo polje  Jastrebinac Izvor Bjelovac  Predola  Detalj  Crna mlaka  |
Psunj
|
Psunj je,za planinare,prilično zanimljiva planina,pošto ima dosta planinarskih staza,i dobro obilježenih(uglavnom!)Najviše poznam dio koji gravitira prema Strmcu,dok prema Omanovcu,nažalost površno(upravo zbog jako loše markacije,na dijelu Vodostaj-Omanovac,zbog koje smo dva puta skrenuli s puta i promašili Omanovac!Planirani put:Strmac-Omanovac!).Strmac je polazna točka za sve planinarske staze u tom dijelu Psunja.Uglavnom staze završavaju na Brezovom polju,najvišem vrhu Psunja,i "ravne"Slavonije,i traju oko 2.30 h. u jednom pravcu.Sam vrh je uzidana piramida od nekih 20 metara na 984 m nadmorske visine.U blizini je još i televizijski toranj vidljiv na desetine kilometara uokolo.Karta Psunja se može uslikati na planinarskom domu ili pored bazena,tako da se ima u fotoaparatu,a i u kompjuteru.Glavne staze su Srmac-Petkovica-Kapetanica-Brezovo polje,i Strmac-Predola-Crna mlaka-Dobra voda-Brezovo polje.Uz to se do vrha stiže iz Strmca preko Božikovca i Boškovca i Dobre vode,pa preko Gradine,prije bolnice,i preko Šibljaka,iza bolnice.Jedan od zanimljivosti Psunja je i Muški bunar,koji je poznat po stoljetnim stablima,pa je proglašen prašumom i zaštićen.Prije desetak godina u jakoj oluji je dosta stabala porušeno,pa je dijelom neprohodan.Uz ove kote,tu su još i Jastrebinac,izvor Bjelovac,Velja glava,Strmačka humka,Javorovica,Mijači(na cesti-Pakrac-Brestovac).Uz planinarske staze,dosta je i šumskih cesta(koji su ponegdje i dio planinarskih staza),pa si i rekreativci bez problema mogu pronaći koju laganu dionicu. Dođite na Psunj,nećete požalit! |
Gradina,Motajica
|
Pošto još ni jednom nisam pohodio inozemne planine,za početak nije ni loše odmah da nama najbliže-Motajice u Bosni i Hercegovini.Nakon nekoliko nedjelja odgađanja zbog nepovoljnog vremena,odlučih se za nedjelju,4.ožujka.Vrijeme je bilo sunčano,ali ipak ne dovoljno bistro,nekakva poluizmaglica.Tako da nije baš povoljno za fotografiranje udaljenih predjela(naravno za mene kao amatera!).Krenuo sam iz Nove Gradiške oko 9 sati,i išao preko Bosanske Gradiške i Srpca do sela Gornja Lepenica na južnoj strani Motajice.Vidi se odmah na prvi pogled kako je sve uredno i čisto,kao većinom i cijeli put od granice.Obronci Motajice su načičkani lijepim zaselcima i osamljenim imanjima.Uglavnom su imena dobili po obiteljima koji tamo žive.Stanovnici se vjerojatno najčešće bave stočarstvom(ovčarstvom),jer ima dosta urednih pašnjaka koji su pravi ukras krajolika! Jedina moja zamjerka,kao planinara,je ta da na toj glavnoj cesti u Gornjoj Lepenici nema nikakvog putokaza,ni markacije,za vrh Motajice-Gradinu!Nakon nekoliko skretanja sjeverno prema brdu,sasvim slučajno sam išao za putokazom koji upućuje na selo Dragojevići i još tri-četiri sela.Nakon tri i po kilometra makadama,(opet)slučajno naletih na prvu planinarsku markaciju.Čak ni uz nju ne piše kud vodi,a kamoli da vodi na vrh Motajice!Nedaleko parkiram auto i priupitah čovjeka pored čije kuće prolazi markacija,da li je to pravi put.Čovjek je stvarno bio ljubazan,još me je pitao odakle sam,i objasnio mi da je to pravi put.Još mi je ponudio da parkiram auto u njegovom dvorištu,da nije na putu,zahvalio sam se jer i tu gdje sam ga ostavio znao da mu neće ništa bit. Ruksak na leđa i polako prema vrhu.Uspon nije naporan,ide se skoro bez stajanja.Priroda prema vrhu nije nešto posebno,kao ni većina takvih brda.Nema veze.Markacijom nisam zadovoljan,na više mjesta nedostaju,pa za prvi put se mora dosta paziti!Pogotovo što je markiran većinom samo put prema gore(kad su oznake na stablima okrenute prema planinaru),dok prema dolje rijetko!Iako pomognu i takve kakve jesu.Planirao sam i nazad ići istim putem pa sam za svaki slučaj ponegdje ostavljao tragove cipela u blatu,za svaki slučaj.Stigao sam za 1.45.minuta do gore. Sam vrh Motajice je čistina od nekih dvije tisuće kvadrata,sa tri odašiljača,televizijski i od neke mobilne mreže,plus sazidana piramida kao na Psunju,kao vrh,kao i planinarska koliba.Naišao sam na par lokalnih planinara s kojima sam popričao i rekli mi da je čistina na vrhu ustvari privatan posjed(!),i radi toga se ne uređuje kao nekakvo izletište(pomalo ima smeća).Na moje razočarenje,pogleda sa vrha u stvari nema!Tek kroz krošnje drveća se vidi ponešto Slavonije.Zato sam se ipak poverao na odašiljač,na otprilike 20 metara,i uspio ugledat ovaj naš dio Slavonije,iako vidljivost nije bila kakvu sam priželjkivao.Uslikao sam nekoliko fotki i nazad.Ipak su mi pomogli tragovi koje sam ostavljao,tako da sam bez problema došao do domaćina i do auta.Čovjek i njegov sin me još ponudili rakijicom(ne pijem,šteta),i uz ugodan razgovor se pozdravili uz najbolje želje! Uvijek kad dođem do auta,i kad krećem,nekako kao da ulazim u posve drugi svijet-običnu "civilizaciju".Dalje sve ide "bez brige i pameti"! Povratak kući. |
Zaselak |
Vrh Motajice-Gradina |
Putokaz za vrh |
06.03.2012., utorak
|
vivvcv http://img828.imageshack.us/img828/7152/023og.jpg |
|
http://imageshack.us/photo/my-images/828/023og.jpg/ |
09.06.2011., četvrtak
Sindikat običnih šljakera
|
Čujemo danas na sve strane da ovima fudbalerima domaćim ne ide baš od noge primanje plaća,i da baš i nisu nešto zadovoljni svojim osobnim dohocima i kašnjenju istih,a onda moraju plaćati poreze i kamate,te se zbog toga nalaze u teškoj situaciji,kako veli Šimić,prvi predsjednik te udruge fudbalerskog sindikata.Čak vele da imaju potporu FIFE,zamisli!Ne bi im bio u koži!Imam sreće što nisam fudbaler!A stari mi još govorio da idem za fudbalera,a ja nisam htio jer sam već kao mali znao da im nikako nije lako,i da teško izlaze na kraj od prvog do prvog! Zato ja danas ponosno primam plaću(čak redovnu,da ne lažem!)od čak 3100 kn, svakog 15.-tog u mjesecu.Radim fino do 3,dođem kući,jedem,i fino opet na neki fuš do 8 sati,često i duže! Milina! Nakupim ja tih novaca baš za jako ugodan život,bez onog fudbalerskog stresa,pritiska,treninga,red carpeta,žutog tiska,manekenki,kuća,skupljih auta....A i imaju kratak radni staž,i šta jadni mogu zaradit! Imam sreće što nisam fudbaler!Ponekad mi dođe da nekom od njih ponudim da se mijenjamo,čisto što sam suosjećajan,i kužim ih.Al' karijera je karijera! I tako sam došao na ideju da i mi-obični šljakeri,trebamo osnovat sindikat,npr. nek se zove: "Sindikat običnih šljakera"!Zašto ne? Čisto da bar na taj način damo koliko-toliko podršku našim fudbalerima,koji su u baš nezavidnoj situaciji.Ako treba,čak bi im i pružili odgovarajuću jednokratnu pomoć(za početak),nek imaju.Možda i predložimo da im se izgradi nekakva javna kuhinja.Solidarnost na djelu. |
26.12.2010., nedjelja
Selebritinka naših dana
|
Ovih dana sam na godišnjem,s obzirom na ekonomsku situaciju na Zemlji,prinudnom godišnjem.Sreća da sam i tog staža nanizao,pa se skupi i više neradnih dana .Nebitno.Hoću reći da malo više dangubim nego što bi trebao,pa mi je pala u šake dobra stara knjiga Grimmovih bajaka nakon dobrih 30 tak dugih godinica.Sa sjetom se prisjetih onih dječjih dojmova dok sam ih čitao.Čak i sad kad sam svjestan grube zbilje,poželim da je ovaj svijet bar malim dijelom dio tog svijeta.U tom maštanju i razmišljanju pade mi na moj vlastiti um zamisao:"Šta da su pokojni Grimmovi kojim slučajem rođeni recimo krajem šezdesetih prošlog stoljeća.Sad bi bili fino u srednjim godinama,živjeli u ovom ultramodernom svijetu,i možda bi im jedna od kratkih bajaka išla upravo ovako: "Imala je stara majka tri kćeri.Prve dvije su htjele i jest,i pit,i ić u školu,i sve.Dok,ova treća,najmlađa,nikakva!Ne bi joj stara majka ugurala u mozak ni što pod nokat stane.Ne ide,pa ne ide!Ajd,prve dvije fino školu završile,svaka mature oslobođena.Dok,ova treća,najmlađa,nikakva!Još u nižim razredima zapela.Ove prve dvije i fakultet s 5 prošle,i fine muževe izabrale.Dok,ova treća najmlađa,nikakva!Jedva joj stara majka večernju školu kupila da ima.Navršivši osamnaest ljeta,pozove ju stara majka u boravak i veli:"Idi dijete,otisni se na špicu i dobrog si momka priušti.Samo,nemoj mi takva u svijet ići,u tim riflama i zakopčana do brade,i u gaćama kad je vruće vani.Eno,uzmi iz maminog regala finu minicu sa rajsferšlusom i majcu na britele,a grudnjak nemam,neće ni tebi trebat,vruće je vani." I šta će ova treća,nego posluša savjet majčin i otisne se na špicu.Ne prođe ni tri kruga špicom,kad ju spazi lokalni nadobudni reporter s kamerom o desnom ramenu.Probala je ona uteć,ali joj glas majčin na pamet dođe.Pomisli da je to taj momak kojeg majka spominje,pa stade,a on okinu i.....Ostalo je povijest! Već ujutru se budi slavna,pardon:selebriti!Navečer je,naravno,na red karpetima većine TV kućica.Naravno da se iznenada otkriva nevjerojatan talent za glumu,i uskoro je zamjenica glavne glumice lokalne sapunjarske opere,dok se ista ne izgura jer stvarno ni na šta ne liči,nema veze s glumom,a i stara je.Isti tjedan prvi slobodni fudbaler nudi joj najraškošnije svatove kakve svaka potencijalna selebritinka samo poželjet može.Naravno,ova pristaje iz prve,jer ko zna šta sutra nosi.Ako frajer se već ponudio,grijeh je odbit!Prvih 9 mjeseci braka dok mužić danonoćno crnči u Šalkeu ili Galatasarajevu za tričavih 12 milijuna evra,i šalje sve pare kuć,selebritinka uglavnom iste naporno troši prešetavajući se sa sve većim trbuhom na sad već na nekoj "zahtjevnijoj" špici.Čim je dijete pristiglo na ovakav svijet,naravno da već u startu ne mora bit previše pametno.Ne mora ni progovorit do sedme godine,ako neće,nitko ga neće ni tjerat, sa osnovnom će lako,a dalje ćemo vidjet,il će na zanat kod nekog fudbalera,il glumca.Zavisi od afiniteta.Samo da bude selebriti.... Dalje se fićuka! Eto,zahvaljujući mudrom savjetu stare majke,živjeli su sretno do kraja života,i selebritinka,i one prve dvije,i jadni fudbaler,i mali,i tetka od strica,i strinina tetka i susjedova mačka...." Pa ovo uopće nije bajka!Ma nema veze,probat ću ponovo na sljedećem godišnjem!Pokojni Grimmovi;sorry! |
25.12.2010., subota
jebi ga,kako stavljate veće slike?
|
Ne ide |
24.12.2010., petak
Risnjak 2009ovo gore sam ja |
KOMENTAR
|
Već sam dobio neki komentar,ne znam ni na koju foru me osoba našla,ni kako da joj se obratim. |
POST!
|
Sad sam skužio da se ovo što pišem zove-post,a baš danas postim sve u 16! |
Pa to ide naopako!
|
Jebi ga,kad se naviknem,ići će. |
Dobro,sad je već lakše!
|
Pomalo kužim. |
"Kreiram" 1. put blog,a nemam veze s vezom šta sad!
|
Ovo sad pišem čisto da vidim šta će ispast,pošto...(naslov)! |
