beneath-the-skin
24.07.2013., srijeda
Moj "Slavonski planinarski put".
|
Slavonski planinarski put sam već neko vrijeme imao namjeru "odradit" u komadu,i sam!.Nakon priprema od nekoliko dana i uzimanja godišnjeg u firmi,krenuo sam 15.lipnja ove godine.Pošto sam u solidnoj kondiciji,a i imam dovoljno iskustva krenuo sam sam!Na leđima je prosječno teret od 12-tak kg,što nije ni malo.Namjeravao sam da mi početna i završna točka bude Baćindol,odakle sam krenuo tog dana.Kolega me dovezao ranom zorom(pola 7) do crkve u Baćindolu i krenuo sam na put od predviđenih 9 dana,koliko bi mi trebalo da prođem svih 300-tinjak kilometara naše najstarije,i jedne od najduže planinarske obilaznice.Prvi dan je bio predviđen za dionicu od Baćindola do Komorice,na cesti Batrina-Pleternica,što sam prešao bez većih problema,a i veći dio puta sam i ranije nekoliko puta prešao.Šator sam razvio na livadi u blizini izvora u Komorici,koji je prošao na još jednom testu jer ni jedan insekt nije uspio ući,iako je u visokoj travi livade zujao roj raznoraznih zujalica.Ujutru,nakon ponovnog spremanja ruksaka,pošao sam na dionicu do pl.doma "Đuro Pilar".Iako je naizgled trebala bit kud i kamo lakša dionica(pošto nema uspona kao na Maksimov hrast prethodnog dana),izgubio sam i vremena,a i energije,više nego jučer.Sve zbog markacija i opisa puta u dnevniku SPP-a!Odmah ujutro mi je prisjeo put,da bi većina planinara odustala od puta.Naime,iako je dionica od ceste u Ratkovice do Brodskog Drenovca zračne linije oko 1 km,ja sam išao 1.45 min!!! I to kroz visoku travu punu rose,bez markacije!Samo zato što se nekom ne da markirat,jer vjerojatno misli da to nije potrebno?!Pa možda i ne bi bio toliki bed da na pola puta se nije ispriječila Orljava!Nakon uzaludnog "oblijetanja" kao mačak oko vruće kaše,gdje prijeći rijeku,nakon više od sat vremena sam se odlučio na sve ili ništa-idem prijeći rijeku gol!!! Mora da je bila smiješna slika planinara sa velikim ruksakom na leđima,u rukama cipele,hlače i čarape,a od struka niže-gol!Sve zahvaljujući tkzv.markacistima,koji svoje "zvanje" valjda imaju zbog neke forme,šminke možda.Nakon što sam se dokopao B.Drenovca,već sam bio izmoren,a tek je 8.30,i čeka me put od cijelog dana!Uz skretanje s puta prije Grižića,i izlaska u Bilice,Nije bilo nekih problema sve do prvih vikendica prije doma,gdje je ponovo pravi put bio zagonetka.Napokon,premoren,stigoh do "Đure Pilara" oko 6 sati,gdje sam nekako uspio prespavati u domu!Uspio sam dobiti prvi žulj,baš sada,nakon dugog vremena,kad mi najmanje treba.Uspio sam se smjestiti odmah po dolasku u sobu,zamračenu i hladnu,što je nakon onakvog dana bilo pravo bogatstvo!Ujutro,zasad uz samo jedan žulj,krenuh prema Boroviku,današnjem cilju.Do nedalekog Rastušja put je ponovo slabo obilježen.Ali imam i kartu Dilja,pa nekako je i išlo.Od Rastušja do Čardaka nema primjedbi-put je ugodan,dobro obilježen,uz lagani uspon do Čardaka.Sad već imam 4 žulja-3 na lijevoj,i jedan na desnoj nozi!Još nemam apetita za hranom,što mi dodatno gubi snagu!!!Daljni put do Borovika je poprilično dug i dosadan,zato što se pretežno hoda čistinama-šumskim prosjekama i šumskim cestama,plus što je markacija na šumskim cestama jako,jako rijetka,a ponegdje je i nema!!! Za ne vjerovat! U Paučju sam se nauživao trešanja na početku sela,uz put.Kakav užitak!Dalje je pl.kuća Borovik bio na sat vremena.Tu raširim šator pod nadstrešnicom,i konačno se dobro operem u potoku,čak i sve rublje koje sam koristio tih dana.Umoran,i iscrpljen kao pas zbog žuljeva,i zbog samo jednog obroka tog dana jedva nekako zaspem.Sutradan,cilj je negdje na Krndiji,trebao je biti Međa,a međutim sam jedva dohodao do Lončarskog visa,oko 14 sati.Moram ponovo spomenit katastrofalnu markaciju na nekim dionicama od Borovika do Gradaca Našičkog.Nazvao sam sestru da dođe po mene,i morao sam prekinut zacrtanu "turneju" zbog žuljeva.Iako pomalo razočaran,nije mi žao što odustajem,ipak je zdravlje bitnije. Sljedeća turneja,nakon dva tjedna,je bila od Petrovog vrha preko Omanovca do Baćindola,u dva dana.Kolega me dovezao do Petrovog vrha,dok je s još jednim kolegom kasnije biciklom došao do Omanovca,tu smo zajedno prespavali,ja sutradan nastavio dalje,dok su oni se vratili kući biciklom. Sam put do Omanovca je uglavnom dobro obilježen,osim dijela puta nizbrdo prije manastira Pakra!Generalno se put spušta između dva brda nizbrdo,što sad i ne izgleda teško,ali je na terenu prilično neprohodan put,i jako slabo obilježen,što zbunjuje.Inače ugodan jednodnevni izlet. Dionica od Omanovca do Baćindola je također dobar jednodnevni izlet,pogotovo sad kad znam put,dok sam prvi puta bio zbunjen na dva mjesta:kod Petkovače,gdje ima križanje puteva,a nema putokaza,i kod područja Konjoder,gdje je bila ogromna šumska sječa(kao nakon Tunguske eksplozije),pa su posjekli i sve markacije!I još:tko ide u obratnom pravcu-Strmac-Omanovac,vrlo vjerojatno će zalutati(što se meni jednom dogodilo) kod jednog križanja gdje nema putokaz za Omanovac,a put za Omanovac skreće sa "glavnije" šumske ceste,koja vodi prema Velikoj poljani(što tek sad znam!).To se nalazi na otprilike 1.40 sati prije Omanovca. Oko tri sata prije kraja puta me zalila takva kiša,da su mi se zamalo raspale cipele.Sreća da su kvalitetne,pa i nisu se raspale,i još posluže. Ostala mi je dionica od tri dana(ne cijela),od Lončarskog visa do Petrovog vrha,što već nakon dva vikenda uspijevam "odradit".Opet me kolega dovezao na lice mjesta-čak do Lončarskog visa.Do Dobre vode je najlakši put na cijeloj obilaznici,a ni do Petrovog vrha i Kapovca nije bilo nimalo teško.Uglavnom cijela dionica taj dan,Lončarski vis-Jankovac,baš je ugodna-oko 8 sati hoda.Nakon dobrog odmora na Jankovcu,sutradan me je čekao malo teži dan,iako vremenski kraći.Najteži dio puta je svakako-Jankovac-Ivačka glava,koji sam prešao bez stajanja za 1.05 sati.Ostali put je koliko se sjećam dobro obilježen,osim križanja puta prema vrhu Lom,gdje osim putokaza ima dvije tri stare markacije.Iako put stvarno nikud ne skreće,pomoći može oznaka da je potrebno 10 minuta do tamo,što zaista i je! Na kraju puta,u Novom Zvečevu sam se čak i okupao u jezeru,dok sam čekao sestru da dođe po mene,što je bilo pravo osvježenje nakon laganog umora! I ostao mi je šećer na kraju:dionica Novo Zvečevo-Petrov vrh!Trebala je biti rutinska šetnja i ugodna,pogotovo što njom završavam svoj Slavonski planinarski put.Veselim se unaprijed tomu i ne mogu dočekat da dođe taj dan.Već nakon tri vikenda(vikend ranije je bio na redu Kajbumščakov put kod Krapine) pičim u finale.Ponovo me kolega dobacio na start,i rutinski hodam kao i tolike kilometre dosad.Početak ništa poseban,priroda je klasika,malo šume,malo krčevine,kupina,trnja,poneki vidikovac,a onda(negje malo prije Ljutoča) kraj svega!!!!!!!Nacrtana strelica za lijevi smjer na desnom drvetu,a na lijevom drvetu drvena pločica u obliku strelice za desni smjer na kojoj piše SPP!?!?!Markacija u pravcu nacrtane strelice zaista postoje,ali samo stotinjak metara,a onda kraj svega! Od zadnje oznake nema doslovno ničega,samo šikara i trnje! Iako sam pretražio i tu šikaru,i prešao na sve moguće strane sve živo,ništa,ništa!A ona drvena pločica na kojoj piše SPP pokazuje u smijeru malo šireg puta,a tim putem također apsolitno ničeg nema!!!! Obilazio sam to područje kao mačak oko vruće kaše 2 sata i 15 minuta,i pomalo umoran i previše razočaran,nakon toliko kilometara SPP-a,odlučim se odustati vratit se istim putem nazad do Zvečeva.Nerado krenem nazad,al me ipak jaka volja ipak vrati u smjeru Ljutoča i Petrovog vrha.I isplatilo se!!!! Ipak pronalazim sljedeću markaciju(ipak je u pravcu drvene pločice,na putu samo nakon pedesetak metara desno od "glavnije" šumske ceste!) i putokaz za Vrani kamen!!!Tooo!!!!Ipak!!!!Oduševljeno nastavljam.Dalje je vrh Ljutoč slabo vidljiv,treba pripazit!Potom slijedi uspon na Crni vrh od 40-tak minuta,a dalje put prema Vranom kamenu i Petrovom vrhu nije problem.Jedino što se zadnjih 60-tak minuta hoda po dosadnoj šumskoj cesti. I na kraju ipak-Petrov vrh,i završetak mog Slavonskog planinarskog puta!!! Moram reći da mi je zaista drago zbog ovoga,pogotovo što sam sam prohodao cijeli SPP,i to u 8 i pol dana(ponekad čak i nisu bila cijela dana). Ovo mi je tek 20-ta obilaznica,ali mislim da će mi biti najdraža i najvažnija!Važnija čak i od HPO! Eto,to je bio Moj Slavonski planinarski put! |
