subota, 23.05.2009.

~And this is how you remind me of what I really am...

nikad nije voljela biti sama.
uvijek se bojala toga i uvijek je bježala od toga.

negdje počinje
~strast i ljubav nema veze, šta se okrećeš bez veze~

sama.
toliko ljudi oko nje, a ona je i dalje sama.

~jutro doći će po nas, kao podivljao pas, pune pepeljare i laž, umjesto vjere~

želi otjerati pjesmu iz glave.
ali ne može.

posmatram je.sama je.
zapravo, nije.
ali osjeća se tako.

bilo je trenutaka kada je željela samoću.
ali ne sada.sada nije jedan od tih.

ulica.mrak.
svjetiljka baca zrake na tamni put.

ona korača.
sama naravno.
diže glavu, pogledam je.
njezin izraz lica i odustan pogled negdje u daljinu odaju da joj ne paše biti sama.
očito je da joj fali nešto, netko.
očito je da joj fali neki dio.

tu je, ali je zapravo odsutna.
pogleda me, al vidim da gleda kroz mene, negdje u daljinu.

dolazi do vrha ulice.
okreće se iza sebe, kao da želi zagrliti osobu koja ju je dopratila do tog mjesta.
ugleda pustu mračnu ulicu iza sebe.

shvati da je sama.
brizne u plač i pobjegne.

mislim da joj fali netko.
netko nedefiniran.ali joj fali.

I'm scared of lonely
And I'm scared of being the only shadow I see along the wall
And I'm scared the only heartbeat I hear beating is my own
And I'm scared of being alone


toliko ljudi oko nje.a ona je i dalje sama.

ne podnosi to.
20:15 | Komentari (0) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.