nedjelja, 24.02.2008.

..pa za čime žališ..?*

yuhu..
prozor širom otvoren.zrake sunca proviruju u moj kutak.*napokon.*
dugo sam to čekala.
dugo sam čekala da osjetim tu toplinu.
ima li što ljepše od toga?

subota provedena sa dragim ljudima.
vratilo me u život.stvarno.
onaj naš smijeh..pa kad nas drugi promatraju k'o da nismo normalni.
a nas nije briga.
nije nas briga što smo pola dana proveli u jednom kafiću..ma ne.
trebalo nam je to.
da.

vedro nebo.sunce.
sloboda.

i vidim kako se djeca igraju po ulici.
i čujem udarce lopte od zid u ulici ispod.igra.
i svuda odzvanja smijeh.

a ja sjedim i gledam kroz prozor.
uživam.
glazba svira.
pjevam i smijem se.

knjige na stolu.
*ajde uči*
ma ne.
ne mogu.
i dalje gledam kroz prozor.

*sreća, sreća, sreća....**

fashion





14:45 | Komentari (11) | Print | ^ |

petak, 15.02.2008.

*ma znas onaj osjecaj..

želim se teleportirati.želim nestati odavde.
želim biti sama.negdje daleko.
daleko od sviju.
pa da rukama pokrijem uši.
i VRISNEEEM.koliko god glasnije mogu.
i onda da se vratim u stvarnost.
samo to zelim.
previse?..


**hoću da vrištim a ne mogu sam.ljudi su danas osetljivi na zvuke.**


21:58 | Komentari (12) | Print | ^ |

četvrtak, 14.02.2008.

ti koja imaš ruke nevinije od mojih..*

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

i koja si mudra kao bezbrižnost.

Ti koja umiješ s njegova čela čitati

bolje od mene njegovu samoću,

i koja otklanjaš spore sjenke

kolebanja s njegova lica

kao što proljetni vjetar otklanja

sjene oblaka koje plove nad brijegom.



Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,

ako je tvoje ime počinak

njegovim mislima, i tvoje grlo

hladovina njegovu ležaju,

i noć tvojega glasa voćnjak

još nedodirnut olujama.


two hearts

Onda ostani pokraj njega

i budi pobožnija od sviju

koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka što se približuju

nedužnim posteljama ljubavi.

I blaga budi njegovu snu,

pod nevidljivom planinom

na rubu mora koje huči.



Šeći njegovim žalom. Neka te susreću

ožalošćene pliskavice.

Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri

neće ti učiniti zla.

I žedne zmije koje ja ukrotih

pred tobom biti će ponizne.

hearts

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah

u noćima oštrih mrazova.

Neka te miluje dječak kojega zaštitih

od uhoda na pustom drumu.

Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah

svojim suzama.



Ja ne dočekah naljepše doba

njegove muškosti. Njegovu plodnost

ne primih u svoja njedra

koja su pustošili pogledi

goniča stoke na sajmovima

i pohlepnih razbojnika.

love

Ja neću nikad voditi za ruku

njegovu djecu. I priče

koje za njih davno pripremih

možda ću ispričati plačući

malim ubogim medvjedima

ostavljenoj crnoj šumi.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu

koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim

njegovo lice dok na njega budu

silazile nepoznate godine.

hearts

I reci mi katkad nešto o njemu,

da ne moram pitati strance

koji mi se čude, i susjede

koji žale moju strpljivost.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja

i budi blaga njegovu snu!


Vesna Parun


*sretno Valentinovo..*


11:42 | Komentari (1) | Print | ^ |

nedjelja, 03.02.2008.

..give me your hand..*

da napisem kako se osjecam...?
iskreno..ne znam..
neznam kako se osjecam..znam samo da mi je velika zbrka u glavi..
rece mi jedna osoba neki dan..*prvo rijesi sve sama sa sobom, pa onda kreni dalje..*
KRENI DALJE..KRENI DALJE..KRENI DALJE..
imam osjecaj da stvari od pocetka ne radim kako treba i onda ne moze ispasti dobro..
previse razmisljanja..predomisljanja..brzopletosti..zbunjenosti..nepromisljenosti ovaj tjedan..
sva sreca pa prolazi..ovo je jedan od najcudnijih tjedana..
nekako sam se izgubila u njemu..nekako ne mogu pronaci sebe u svemu tome..previse cudnih stvari na koje nisam navikla..
prvo hocu, pa onda necu**
mozda je to samo strah od necega cega prije nije bilo..
strah od nekih novi stvari..
mozda samo trebam vremena..
ali..
ne znam..gubim se

kisa,magla,mracan dan..sve me to jos dodatno utuce..
nikada mi ljeto nije bilo potrebno kao sada..
smiri se..jos samo 4 mjeseca..ili nesto vise..
ne mogu vise..osjecam stvaraju se neki zidovi..hladni zidovi..
treba mi malo svjetlosti..malo topline.
trebam srediti neke stvari sama sa sobom pa da krenem dalje..
mozda potraje.

svakako trebam i malo vise slobodnog vremena..osjecam se svezano..uvijek me nesto sputava..
mozda je to bio sam grozan tjedan..
ali evo vec mu gledam u leđa..**

.*iz nekih starih razloga..ne mogu da se sredim*.

i love you but i hate you


17:30 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.