utorak, 26.08.2008.

*gledam te dok hodaš, djevojčica si noći..

*natjeram se.doslovno se natjeram na ovo.*


kako se osjećam?
ne znam.
svakako.
ovisi.

mijenjam raspoloženja.
mijenjam mišljenja.

mijenjam se.
sve se mijenja.
aaaaaaaaaaa.

gdje sam?
ne znam.
izubljena sam.
tražim se.
pokušavam.
ne ide.ne ide.ne ide.

glupa faza.

ne mogu se naviknuti na mnogo toga.
pokušala sam.

osjećam se glupo.

okrivljujem sebe.
kajem se.
glupa sam.

imam priliku.propustim je.grizem se.kajem se.

nisam odlučna.
davno sam rekla *odsad ću iskoristit svaku priliku koja mi se pruži, pa makar mi poslije bilo još gore.*

i gdje sam sad?
ne znam.
izgubljena sam.

kajem se zbog propuštenih prilika.

eto.toliko o mojoj odlučnosti.


sve ovo mi teško pada.


imam volju.
a vjerujem u neuspjeh.

vrijedi li pokušati?!

ne želim razmišljati.


pustit ću sve.
bacit ću konce iz ruku.
ne mogu više.

pada mi na pamet ono:
nemam volje uvijek sve razumijeti,
stalno boriti se, a ne uspjeti..


neka vas ovo ne zbuni.
ljeto je bilo savršeno.
nego eto naletio je trenutak.
trenutak u kojem sam morala ovo napisati.
trenutak u kojem sam se ovako osjećala.

znam da ste očekivali drugačiji post.
ali eto.
prokleti trenutak.


*gledam te dok hodaš ~djevojčica~ si noći.*

stih mi znači.
nevermind.
22:07 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.