saznaš kad izgubiš

nedjelja, 22.01.2017.

Sve što znam,znam od tebe...

Naučila si me što je to ljubav,što znači voljeti i biti voljen...

Naučila si me da život nije uvijek težak,da čovijek i budan može sanjati...

Naučila si me što je radost i da sitnice znače puno...

Naučila si me da je za sreću potrebno malo,toliko malo tek jedno malo zrno...

Naučila si me što su snovi, što znači maštati i željeti...

Naučila si me što je to čežnja, što je pristojnost i strpljenje...

Naučila si me da je nekada bolje i ne reći ništa...

Naučila si me da je nekada i sitnica dovoljna da se izgubi povjerenje...

Naučila si me što je život,kako boli i kako peće...

Naučila si me da svaka rana života zaraste,ali da se ožiljci nikada ne liječe...

Naučila si me što je suza, što je bol i što je tuga...

Naučila si me i to da se nakon svake oluje i kiše nebom prosipa sunce i duga...

Naučila si me svemu, da praštam i da volim...

Jedino što me nisi naučila je "kako da Tebe prebolim"

Volim te! Uvijek sam i uvijek ću....

22.01.2017. u 15:31 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 03.01.2017.

Vjerujem...

... da postoji ono vrijedno čekanja... U mom je tijelu bila uspavljujuća hladnoća osamljenosti... sve su moje nade bile uronjene u olovnom sivilu nespokoja...
Ipak, ti si došla odlučnim korakom u najstvarniju stvarnost. Udahnula svoje biće u moje, ne shvaćajući kakvu moć nosiš u sebi. Ušla si u moju odškrinutu dušu i sve iznutra se u meni počelo topiti... kao nebesko kraljevstvo kap po kap si ulazila u svaki kut moga bića. Bila si otkriće nekog novog smisla... nešto sasvim drugačije... neprolazna slika stvarnosti. Bila si ono „drugačije“ godinama iščekivano... posljednja nota što ukrašava melodiju koja se zove „moj život˝.
Suptilnom energijom probudila si sve moje uspavane emocije. Udah, izdah. Moj korak bijaše izjednačen s tvojim, tvoja odlučnost postala je moja, tvoj smijeh ima smisla - za život.
U tišini, smo doživjeli riječi koje još danas mnogi traže... ti si smisao pored kojeg ne moram više tragati za suštinom. Prije je moje tijelo bilo prepognuto, a sada stoji u istinskoj odlučnosti, da ono što nosim u sebi je istinsko i spremno u cjeloti pokloniti tebi....

Volim te Čudo moje!

03.01.2017. u 13:26 • 0 Komentara • Print • #