saznaš kad izgubiš

utorak, 14.02.2017.

F a L i Š

Želim ti ugodan dan...

subota, 11.02.2017.

Mogu li se popeti na tek nekoliko stepenica i izdignuti se iznad svega? Mogu li prestati misliti na nju? Prije nekoliko godina nebi si ni postavljao to pitanje. Jednostavno bi mahnuo rukom, u znak pozdrava, i otišao. Otišao, kao da me nikada nije ni bilo tu....
A danas, sve je drugačije... Moje misli putuju po nekim ukradenim minutama sreće, čeznu za najljepšim dodirima dragih ruku i dušu mi pune sjetom. Zašto? Zašto mi sve to treba? Pa zar mi život sam po sebi ne donosi bezbroj stranputica, zar mi je potrebna i ova?
Što na kraju svega dobivam? Mogu li se minute sreće mjeriti s danima čežnje? U ovom slučaju, mogu. Očito je da te minute zamjenjuju, ne samo dane, već i godine...
Kupi me… tako jeftino, s nekoliko riječi, kojima neprimjetno doda okus meda. Nakon toga slijep sam, i gluh, ne primjećujem da je stvarnost nešto potpuno različito od njenih riječi. Ma primjećujem, ali samo odmahnem glavom, ta što će mi stvarnost u tom trenutku....
Volim ju… Bog mi je svjedok da nikoga nisam volio tako... Netko je jednom rekao da ljubav sve pobjeđuje. Prevario se. Ma ništa ona ne pobjeđuje. Ili rijetko. Ljubav samo vjeruje varljivim nadama… samo se nada… nekim boljim danima… nekim ljepšim jutrima.
Nada se pretvara u prah. I što ostaje nakon svega? Ona… I ja… na vrhu stepenica… s pokopanim nadama… s neostvarenim snovima… i baš ništa u meni, ni oko mene, nema nikakva smisla...


F a L i Š.....

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv