saznaš kad izgubiš

utorak, 27.12.2016.

Sretan imendan...

Ništa tako ugodno nije
kao kad se smije Ivana
i ničeg ljepšeg oku nema
od bljeska njenih bisera


Ona, ona drugog ljubi
drugom pripada
ona drugog ljubi
mene ne gleda


Ni samo more duboko nije
kao njena oka dva
e što bi dao da u nekom kutku
tog pogleda budem ja


...F a L i Š...

27.12.2016. u 07:32 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 25.12.2016.

Sretan ti Božić Čudo moje




neopisivo nedostaješ...

25.12.2016. u 16:08 • 0 KomentaraPrint#

Nikada te nisam pokušao zaboraviti....

Istina je... kad malo bolje razmislim kako te nikada nisam pokušao zaboraviti. Samo se pokušavam naviknuti da moram živjeti bez tebe s tvojim povremenim dolascima...
I još uvijek sam zaljubljen u tebe kao i prvog dana, ali to ne govorim.... Samo moja duša čuje tihi šapat srca koje krije tvoje ime... Nisam do sada pokušao, a vjerujem kako niti neću pokušati zaboraviti te...Ne tražim te,osim ponekad ali opet te pronalazim u svakom trenutku i u svemu što me okružuje. I po danu i po noći, ti si tu u mojim mislima i mojim snovima. I moje srce živi za onaj slučajni susret kada kao malo dijete izgubi kontrolu pored željene stvari... Kako samo tada bude sretno, tijelo ne mogu kontrolirati zbog tvoje blizine...
Ti pokrećeš moje emocije, podsjećaš me kako nitko tvoje mjesto neće moći zamijeniti. Ti si prvi osmijeh, prvi pogled, prvi zagrlja, prvi poljubac, prvi dodir, prva sreća, prva ljubav, prva čežnja, prva nesanica. Ti si sve ono što niti jedna druga neće biti.
I život ide ... vrijeme prolazi, ali kada si ti u pitanju kod mene je sve po starom. Mislim na tebe, nedostaješ mi. A zaborav nikada neće doći, jer pravu ljubav nemoguće je zaboraviti....

Draga Ifka sretan ti Božić i Božićni dani....


....F a L i š....


Volim te ! Uvijek sam i uvijek ću!!!!

25.12.2016. u 01:26 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.12.2016.

samo ti...




....F a L i Š....

11.12.2016. u 22:51 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.12.2016.

Nedostajanje je težak teret...

Nedostajanje... Ubija me... Čežnja za tobom ne prestaje, a već sam umoran od ove šutnje i ljubavi koja nikud ne vodi...Sve bih dao da mi dođeš. Da me zagrliš, da me ne pustiš, da me voliš. Da mi već jednom pokažeš kako sve ovo ima smisla... Ako me uskoro ne spasiš, izgubit ću se u svojoj tuzi... Čudno je kako bez obzira što napravio i što pokušao da zaokupiram svoje misli ti nađeš put do njih i nedostaješ mi...Nedostaješ mi svakog dana, svakog sata ...Niti ti niti ja ne znamo kako odustati jedno od drugoga, ali ova agonija ne vodi nigdje. Ne mogu više sam, jer trebaš mi... Samo dođi, primi me za ruku ... ne čekaj više. Zaslužili smo da riskiramo zbog nas..Ne želim i ne mogu više biti bez tebe... Ova ljubav bi trebala biti jednostavnija, jer nikada moje srce neće naći drugo utočište sreće. Nemoj ga više mučiti ovim nedostajanjem. Tuga je težak teret i sve se teže nosim s njom....

Nedostaješ mi jako....

08.12.2016. u 23:41 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

I znam da nisam svetac i znam da imam milijun mana... al te volim sve do zadnjeg dana




moje Čudo