... da postoji ono vrijedno čekanja... U mom je tijelu bila uspavljujuća hladnoća osamljenosti... sve su moje nade bile uronjene u olovnom sivilu nespokoja...
Ipak, ti si došla odlučnim korakom u najstvarniju stvarnost. Udahnula svoje biće u moje, ne shvaćajući kakvu moć nosiš u sebi. Ušla si u moju odškrinutu dušu i sve iznutra se u meni počelo topiti... kao nebesko kraljevstvo kap po kap si ulazila u svaki kut moga bića. Bila si otkriće nekog novog smisla... nešto sasvim drugačije... neprolazna slika stvarnosti. Bila si ono „drugačije“ godinama iščekivano... posljednja nota što ukrašava melodiju koja se zove „moj život˝.
Suptilnom energijom probudila si sve moje uspavane emocije. Udah, izdah. Moj korak bijaše izjednačen s tvojim, tvoja odlučnost postala je moja, tvoj smijeh ima smisla - za život.
U tišini, smo doživjeli riječi koje još danas mnogi traže... ti si smisao pored kojeg ne moram više tragati za suštinom. Prije je moje tijelo bilo prepognuto, a sada stoji u istinskoj odlučnosti, da ono što nosim u sebi je istinsko i spremno u cjeloti pokloniti tebi....
Volim te Čudo moje!
Post je objavljen 03.01.2017. u 13:26 sati.