Hrvatskim dlanovima tvrdim


pod ovim podnebljem kamenim
ja jesam kamenoklesar
kamen do kamena stih do stiha
od vrgorca do stankovaca
ja kamene niti predem
na kojima svira sunce
neprolazno
neugasivo
bez erozije
uzaludni otrovi mrklina kišetina mrazeva krupa
kamenje meni je na toj pruzi
blago
što dopušta da ga ljubim
pa mu beznebni nisu snovi
ni proricanja nisu prazna

ja putujem kamenoklesarski kamenom maštom
i otkrivam čuda kamena nezapisana
ja kameni jesam orijaš
u bačvama kamenim rominja kameno vino
iz pipa kamenih
kamen se toči
niz grlo kameno orijaško moje
teče kameno svjetlo
pa kameni stihovi od kamenih niti
šume
na kamenom sušilu

ja podneblje kameno nosim
na leđima kamenim
zavičaja dvaju kamenih

kamen na kamenu
kamen do kamena
kamen u kamenu
u kamenu toplo srce
hrvatsko

92. Svića


Kad nađeš
prijatelja,
dugo ga tražeći
svićon,
utrni sviću.
Prijatelj svitli.


Pjesme II.

56. PRANJE


Lijepo li je,
lako li je
demižanu oprati!

Ali teško li je
nečovjeka oprati!
Kad su danju i noću
govna u njemu!

Pjesme II.

Sudbino moja, krvi uznosita,
jesi li potok što planine buši?
Godine guste ili vrisak cvita?
U zlu vremenui vjera što se suši?

Ne znam, al' ćutim bremenitost neba,
zgnječenih zvijezda pogled nasilno strt,
žalost koraka: zar nekome treba
njihov smisao, bačen u crnu prt.

Tragiku vidim, svoje duše granu,
u trošnoj vrtnji, u snima, u slutnji.
Prostora nemam zacijeliti ranu.
Beznadno tražim vrijednosti u šutnji.

Skoro bih plak'o, al' nisam ni mlitav,
bezkostno deblo, ni u tuzi kliktav

Kameno, 1985.

PREDSTAVLJANJE PJESNIKA
Profesor Ivan Vidović svoje umirovljeničke dane provodi skupa sa suprugom u Stankovcima






ZADARSKI REGIONAL, 2o. svibnja 2009.


Recitira: Zlatko Košta, zadarski glumac