Sudbino moja, krvi uznosita,
jesi li potok što planine buši?
Godine guste ili vrisak cvita?
U zlu vremenui vjera što se suši?

Ne znam, al' ćutim bremenitost neba,
zgnječenih zvijezda pogled nasilno strt,
žalost koraka: zar nekome treba
njihov smisao, bačen u crnu prt.

Tragiku vidim, svoje duše granu,
u trošnoj vrtnji, u snima, u slutnji.
Prostora nemam zacijeliti ranu.
Beznadno tražim vrijednosti u šutnji.

Skoro bih plak'o, al' nisam ni mlitav,
bezkostno deblo, ni u tuzi kliktav

Kameno, 1985.