Jer nesreća je vjesnik tek nesreće
kod dobrih ljudi i pametnih glava,
pregršti svjetla cure, a krekeće
kamena kiša. Čija plače slava?

Gubi tko ima srca u djelima,
nezlobno sniva mračnim nebom i tlom.
Strašno je, zar ne, biti na vrelima
rijeka i smisla, a neokićen zlom.

Padaju koji sveđ sanjaju vedro.
Sreća je žulja crnocrne boje.
Za svoj plov istkaj, širi svoje jedro.
Vršci motike crvima se doje.

Gubi tko ima izvor u nadama.
Sretan tko živi sav u fasadama.