Komentari

ivido.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Dinaja

    ...Vršci motike crvima se doje.

    Gubi tko ima izvor u nadama.
    Sretan tko živi sav u fasadama...

    sva sam se naježila od ovog stiha...zar je to moguće?...zar smo toliko potonuli u materijalizmu?...zar se uistinu gubimo u paušalnim osudama razaslanim nespretno sročenim vrapcima...?
    zar ćemo dozvoliti da nesklad naruši harmoničnu poetiku vječnih soneta ljepote...
    dragi pjesniče tvoje poslanje je u poetičnoj edukaciji duše...u poetičnom izazovu svih osjetila, u pozivu na pobratimstvo svih lica u svemiru...
    tvoj sonet poziva na razmišljanje o nutrini...hvala ti na tome...:-))

    avatar

    19.10.2012. (09:23)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    dinajina sjecanja, prije svega iskreno vam se zahvaljujem na hrabrosti što ste se, uopće, javili.
    Dok rugoba, danguba i propalica zagađuje sveta mjesta stvaranja, sijući strah među slabićima i jadničcima, okrenuše se kolege i kolegice, korisnici blogova, tijelo ide naprijed, a glava gleda natrag, okrenuta za 180 stupnjeva. Nema tu pozdrava, pogleda...kao da smo u nekom čudnom izokrenutom svijetu...
    Sve se misli zbile u jednu: javim li se Ivanu komentarom, navalit će beštija i na moj prostor...
    A ja sam razumio nečije vapaje i reagirao sam. I još to moje podupiranje stoji na mom blogu! A one koje sam razumio, sve kod sebe brišu.

    Gospođo dinajina..., vi ste pokazali moralnu, pjesničku, ljudsku vertikalu. Svaka vam čast.
    Ne zaboravimo: Bog je stvorio čovjeka, a ne čovjek Boga, i ako čovjek osjeća to Božansko u sebi, onda se ne smije bojati i ostaviti kolegu i prijatelja na cjedilu, s glavom izokrenutom, kao da je lutka.
    Tako, ne znam smijem li komentirati ovdje ili ondje...Hoću li učiniti dobro ili zlo? Hoće li me netko poslati u jednu stvar, pljunuti, odmahnuti rukom...

    Cijeli se život sastoji od čišćenja, usavršavanja i odbacivanja svega što ne valja. To je vječna, svakodnevna borba.

    Vraćam se vašem sjajnom komentaru koji mi kaže da ste sonet doživjeli i razumjeli i da dijelite sa mnom zgražanje nad potonućem čovjeka (uopće).
    Pjesnici, stvaratelji u svim razinama, imaju veliko poslanje: otkriti smisa života u svojim djelima, pozivati svakog pojedinca na aktivan pristup u življenju kada se stvara i uznosi ljepota, a ne razarajuća snaga ružnoće i zla.

    Ovdje ću stati i srdačno vas pozdraviti.

    avatar

    19.10.2012. (22:12)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Ovi stihovi uz bok staju trenutku u kojemu živimo, većina
    u fasadama, a neki i u nadama. Koliko god je pogubno
    ići kontra vjetra, onaj komu osta mrvu duše, ide, vjetar
    nosi prljavštine koje se lijepe, al' na onu drugu stranu,
    fasade, lipi pozdrav:)))

    avatar

    19.10.2012. (23:49)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    dobro vam jutro pjesniče...postoje ljudi koji nam izvade srce, a postoje i oni koji nam ga vrate na mjesto...misao koja krasi mnoge zbirke citata...misao žene koja je sigurno to i osjetila..postoje ljudi koji žive u fasadama i postoje ljudi koji se vječno nadaju...a nada umire zadnja...svi mi ponekad prolazimo Kalvariju...neki na njoj sade cvjetove mržnje i zla...neki cvjetke ljubavi...a poezija je ljepota, medij kojim izričemo neizrecivo, medij kojim stavljamo dušu i srce na dlan vremena...i postoje ljudi koji nam srce gaze i postoje oni koji ga njeguju...za takve medikuse se isplati pisati...

    lako je iza fasade pljuvati po svemu što prolazi ispred demirli prozora njihove duše...skriveni iza rešetaka koje ih brane od danje svjetlosti oni zabadaju Longinovo koplje u tkivo duša...a onda skriveni iz maske plešu svoj krabuljni ples virtualom...posjećuju medikuse i pišu o drugima, a ne o sebi...često se pitam čemu trošenje kreativne energije na pisanje o drugima...ako nemaš hrabrosti stati imenom i prezimenom iza napisanog...don Kihot se borio sa vjetrenjačamasvojim licem, svojom dušom i svojim srcem...tužan vitez se nije borio s neprijateljem skriven iza nicka i avatara...
    vi ste imali hrabrosti ostaviti komentar ispod teksta namjenjenog meni...tamo su se našle srodne duše...tamo se redaju komentari koji polako prestaju biti Longinovo koplje...ne ostavljaju stigme na našim dušama...

    hvala vam na komentaru moga posljednjeg uradka...hvala vam što ostajete postojani u ovom vrtloženju ružnih događanja...hvala vam što pišete i objavljujete vaše sonete...neki su odustali...s pravom su prestali stavljati svoje srce na dlan vremena...žao mi je zbog toga...nedostaju njihovi uradci koji su krasili poetiku blogosfere...

    jučer sam imamal susret sa divnom dušom...sudjelovala sam u njenoj boli zbog prerano otišlog prijatelja...saznala sam da jedan od naših virtualnih prijatelja sprema na tešku operaciju...i jutros se pitam kako ublažiti njegovu bol...kako ublažiti njegove strahove...kako biti uz njega...
    to su problemi koji ostavljaju traga na mom srcu...jučer dobih darak od virtualne prijateljice koja je, ponukana pisanjem o meni, došla da me upozna osobno...i zato joj veliko hvala...

    ako netko odluči da ne posjećuje naš virtualni svijet to treba poštovati i ne opterećivati ga komentarima...još manje mjenjanjem nickova i stvaranjem novih blogova...
    teuta je jučer odlučila ne izbrisati komentar blogolutalice...dapače, odgovorila mu je na sebi svojstven način...hoće li on to razumjeti?...vrijeme će dokazati...

    ova misao velikog mudraca
    „Tko se bori s nemanima, treba pripaziti da sam pritom ne postane neman. A kad dugo gledaš u bezdan, i bezdan se zagleda u tebe.“
    Nietzsche
    nam govori da se ne trba boriti sa nemanima...odustanimo od toga...jer kada nam bezdan uzvrati pogled mogli bi se utopiti u njemu, nestati u malenoj palančici vječnih ogovaranja i tračeva...
    a put izrastanja iznad mediokritetstva je trnoviti put ka zvijezdama...

    ugodan dan vam želim...:-))

    avatar

    20.10.2012. (05:30)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    malo ti malo ja, hvala vam na ovom divnom komentaru koji pogađa u dušu moj sonet.
    dijanina sjecanja, vaše javljanje, vaš komentar toliko su bogati i sveobuhvatni da bih ovo vaše prirodno i ljekovito vino samo razvodnio.
    Mogu vam samo još jednom iskreno zahvaliti.

    avatar

    20.10.2012. (17:17)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    dinajina sjecanja, uočio sam kako nisam dovršio misao u svom odgovoru, moram to učiniti sada da ne bude nedoumica:

    ...vaše javljanje, vaš komentar toliko su bogati i sveobuhvatni da bih ovo vaše prirodno i ljekovito vino samo razvodnio kad bih išta pokušao dodati.
    Mogu vam samo još jednom iskreno zahvaliti.

    avatar

    20.10.2012. (21:54)    -   -   -   -  

  • teuta

    Nažalost, mnogi žive s fasadama na licu, neki toga nisu ni svjesni a bome neki sami stavljaju fasadu sebi na lice.
    Lijepo napisano. Pozdravček.

    avatar

    21.10.2012. (20:11)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    Sintaktički virtuozno razigran, a semantički mislen
    i znakovit, ovaj je sonet, elizabetinskog ustroja, svog
    tvorca Ivana Vidovića doveo u iskušenje da, s obzirom
    na potku mu u sferi tzv. angažirane poezije, zaplovi u
    faktografiju, a u znake one „pričam ti priču“.

    Međutim, takva i slična skliznuća, odnosno gomilanja
    artefakata ni blizu, nego se pjesnički subjekt, ponajprije,
    zahvaljujući svom iskustvu pjesnikovanja, ali i vjeri
    u snagu poetske mu riječi, i u ovom slučaju, ostvaruje
    puninom doživljaja i kristalno-lirskim diskursom.

    Prema tome, zna se tko je gubitnik a tko dobitnik –
    dileme nema!

    Gubitnik je onaj „tko ima srca u djelima“, dakle, onaj
    nezaštićen i mrcvaren svim zlima surova i gramzljiva
    svijeta; odnosno onaj koji „nezlobno sniva mračnim
    nebom i tlom“, poštapajući se iluzijom (u stihu)
    „Gubi tko ima izvor u nadama“ (jer je i nada, uostalom,
    „potrošna roba“, kako ono već netko ironijom poprati).

    A dobitnik je, kažemo, autor ovog blistavog soneta-dragulja
    – izvrsni sonetopisac Ivan Vidović. Čestitamo mu svim srcem!

    avatar

    22.10.2012. (14:57)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    odlično sjajuoriona...čestitajmo mu...:-))

    avatar

    22.10.2012. (18:43)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    teuta, hvala na pohvalama. U vučjem svijetu živjeti bez fasada?

    Sjaj Oriona, hvala ti na ovom sjajnom osvrtu. Opet me uzdiže na razinu majstorstva!
    Hvala ti na ovom bistrom poniranju u životnu bit o kojoj govorim.
    Odlično, Roko moj! Čestitam!

    dinajina sjećanja, evo, čestitao sam mu, pjesniku i prijatelju.
    Trebali biste pročitati Rokov novi sonet! Bisersonet!

    avatar

    22.10.2012. (23:20)    -   -   -   -  

  • analiza

    Dodjoh pročitati sonet a zapljusniše me valovi plemenitih komentara... ostadoh posreamljen jer dugo nezavirih u ovaj kutak umnih i nadarenih ljudi.... na greškama se uči.

    avatar

    23.10.2012. (04:53)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    analiza, ovaj tvoj plemenit i iskren komentar govori o tvojoj plemenitoj duši koja te vodi svijetom, opakim i zlim, ali i lijepim i sigurnim. Sve bezazlene duše, kao što je tvoja, neka čuva Bog!
    Nemoj se prekoravati, dođi kad možeš, uvijek te čekam kao prijatelja.

    avatar

    23.10.2012. (10:37)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    Osim što bih se, sada i ovdje, zahvalio
    misleno-dubokom poeti i prijatelju mi
    dragom Ivanu Vidoviću, zahvalit mi se
    sjajnoj dijanina sjećanja na njenoj
    lijepoj gesti-čestitci i dodrohotnom
    analizi na njegovoj razboritosti (a i na
    svom ću se blogu uznastojati osvrnuti
    na onaj mu pronicljiv komentar o mom
    najnovijem sonetu), htio bih, kažem, i
    nadovezati se na onaj mi gore detalj u
    komentaru "kako ono već netko ironijom
    poprati    ".

    Znam da je vrlina, u nekim momentima ili
    pak situacijama, prešutiti sebe. Ali, razmišljajući
    je li baš sretno i opravdano prešućivati istinu
    koja bi, u svom ishodištu, ipak mogla više
    pomoći negoli odmoći, došao sam do odluke
    objasniti kad sam i gdje izjavio da je nada
    (dakle, ona ista nada koja je u Pandorinoj
    kutiji jedina ostala!) - potrošna roba.

    Evo mi VII. soneta iz sonetnog vijenca "Daljine"
    (inače, šestog po redu), objavljenog u mojoj
    zbirci "Dah sunca", izišloj 2010. godine, a u kojemu
    sonetu nadu apostrofiram kao ono nešto što je
    već odavno ustvari potrošeno iliti istrošeno:

    VII.

    radosti moja, kunem ti se grobom,
    uvijek ću, budan, pazit na oblake,
    i neću se igrat ovim kasnim dobom,
    jer tusta mora ipak nisu mlake –

    tebi do gležnja; greben su do groba
    i znamen neba, zato ću mrk pogled
    usmjerit nadi, al' i ona roba
    potrošna jeste    , i to u nedogled.

    pomirim li se sa ovim voljena,
    manje začina u mojoj posveti;
    plima bi došla tek iznad korijena.

    a ti si više, Bože moj presveti!
    čak bismo mogli i iznad koljena,
    vóljna ako si godine-aveti ...

    (trampiti za krik zaboden u mramor ...)

    avatar

    23.10.2012. (16:19)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    čudesnog li poetskog kruga prepunog poetske harmonije i pjesničkog sklada...čitajući se osjećam kao u zagrljaju blještećih krijesova sa vrha Parnasa...u trojstvu čarobne ljudskosti...:-))

    avatar

    23.10.2012. (16:35)    -   -   -   -  

  • Opasno je ubijati pjesnike

    Istina, vedar i dobar čovjek često je gubitnik u materijalnom pogledu, ali u duhovnom pogledu on je veoma bogat (srcem), što je zaista i jedino istinsko bogatstvo u ovom našem prolaznom životu.
    Hvala vam na posjeti i komentaru. Uvijek ste dobrodošli na moj blog!

    Topli pozdrav ostavljam.:)

    avatar

    26.10.2012. (17:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...