Bibajte, žita, proljeća nam meka!
Beskrajna rijeka žuta ste i niska.
U vašoj zipci i moja su neka
obrazna klasja, odjek moga vriska.

Crvena čežnjo nježnog materinstva!
Ponosna žita darežljive zemlje,
jača i viša od ljudskog zločinstva,
izdaje srpa i crne nam žemlje.

Nezlobna, luda, bibajte se, žita,
u boli jutra i danjoj gordosti,
o, neutješna, bibajte se, žita!
Istino moja, moja sva radosti!

Strništna zebnja u navali strave.
Tuga, moć i zov na vratima jave.