ŽIVOT VJEČNO DIŠE


Od prvoga plača, nizvodno, do ušća,
samo strah i strepnja u napetom plovu.
Tek poneki smiješak, nade skok, sve gušća,
i mada se znojim, tama u svom lovu.

Na jednoj sad stijeni, sad na drugoj stijeni.
Noge u dračama. Sve krvavo strepi.
I očiju živac. I ruka u mijeni.
Bosonog ću kršem? Ništa me ne krijepi.

Crkveno miriše, s tornja zvono zove.
Je li to izlazak il' zalazak zrnca?
U bršljanu huču, u čempresu sove.
Dodira, ljubavi i duše bez trnca!

Treba nam grljenja i utjehe više!
Sveđ prkosim smrti. Život vječno diše!