ŽIVOT VJEČNO DIŠE
Od prvoga plača, nizvodno, do ušća,
samo strah i strepnja u napetom plovu.
Tek poneki smiješak, nade skok, sve gušća,
i mada se znojim, tama u svom lovu.
Na jednoj sad stijeni, sad na drugoj stijeni.
Noge u dračama. Sve krvavo strepi.
I očiju živac. I ruka u mijeni.
Bosonog ću kršem? Ništa me ne krijepi.
Crkveno miriše, s tornja zvono zove.
Je li to izlazak il' zalazak zrnca?
U bršljanu huču, u čempresu sove.
Dodira, ljubavi i duše bez trnca!
Treba nam grljenja i utjehe više!
Sveđ prkosim smrti. Život vječno diše!
Post je objavljen 11.04.2012. u 13:14 sati.