U STANKOVCIMA BAJAMI PROCVJETAŠE



PROCVJETAŠE BAJAMI
Mojoj Bojani



Procvjetaše bajami
nad gnojištima kraj puta.
Procvjetaše bajami
u vrtovima pustim.

U mreži cvjetnoj
krv se krovova
zaustavi.

Odjekuje ponos zemlje
u mirisima.
Rastu moje nade
u lutanjima.

Procvjetaše bajami
rozi i bijeli
na rupcu Stankovčanke.
Procvjetaše bajami
rosni i nježni
na grudima tvojim.

(1966.)



SVRHA SVIH POBJEDA


Svoj ću svladati mramorni gusti mrak,
baklje zapalit burnog umnog zrenja.
Osvijetljen neka uporni bude vlak
do smrti dvojbe i surovog stijenja.

Stlačena vrište popodnevna mesa.
Žestoke vatre dubokih ognjišta.
Trajne su samo tišine mi bijesa,
krvave borbe spaljenih strnjišta.

Primi moj plamčić-jedinstvenu tugu,
pobjeda svrhu i ranih i kasnih,
izvorno krikni u dimu i lugu,
smjer nam pokaži iz bezdana masnih.

Povorka duga sretnih ljudi teče.
Na njima sunce ljubav svoju peče.

(1967.)





JA TE NOSIM, KRVIJO MOJA


Krvijo moja, ja te nosim, kamen
(u rupama noć danju sjeme davi)
nije za plamen. Jedini si znamen
u mojoj misli, živoj strogoj javi.

Krvijo moja, ja te nosim, konac
(ti spavaš k'o Pan u znaku uresa)
nije u riječi. Jadan tek oslonac
jeka je moja u klupku tvog mesa.

Ti si bez vode, Krvijo, ti zatre
zelenlista moć. Oči mi i ruke.
Ti me ne zoveš jer si i bez vatre.
Sunce visoko, Krvijo, sve luke

zmuljane muljem, svakim tučene zlom.
Ti zemlja si, san, s krvavim oštrim tlom.

(1985.)