JA TE NOSIM, KRVIJO MOJA


Krvijo moja, ja te nosim, kamen
(u rupama noć danju sjeme davi)
nije za plamen. Jedini si znamen
u mojoj misli, živoj strogoj javi.

Krvijo moja, ja te nosim, konac
(ti spavaš k'o Pan u znaku uresa)
nije u riječi. Jadan tek oslonac
jeka je moja u klupku tvog mesa.

Ti si bez vode, Krvijo, ti zatre
zelenlista moć. Oči mi i ruke.
Ti me ne zoveš jer si i bez vatre.
Sunce visoko, Krvijo, sve luke

zmuljane muljem, svakim tučene zlom.
Ti zemlja si, san, s krvavim oštrim tlom.

(1985.)