MIMOHOD


najbolje je biti u mimohodu

ti vidiš mene

ja vidim tebe

gledamo se i ne dodirujemo se

u sebi

a možemo i glasno

svatko svakom upućuje psovkama pozdrave bez posljedica

ali se uljudbeno smiješimo i koračamo odlučno za dobrobit domovine

tako to stoji u mimohodu

jer mimohod ima poseban tretman i posebno ucrtani smjer

tu nema može ovako i može onako

lijepa je to sreća i lijep je to slučaj kad imamo svoje skrivene misli i primisli

pa

stupajući samo naprijed i gledajući odlučno u jednu točku kao da smo šenuli

uvučemo se u svoju unutarnju jazbinu i svima psujemo i sunce i ponoć i rosu

ah

kako je lijepo imati svoj svijet koji nitko ne poznaje

ČETNIČKI BRLOG



četničke zvijeri oslobađaju svoje smrdljivce

i čekaju novu priliku za klanje

tobožnji demokratski svijet nažderava se umjetne govedine

jer ne zna što je trava

jer ne ćuti kako se za zalogaj treba boriti i izboriti u sušnom podneblju





kako će potomci koljača silovatelja i lopova razumjeti

plač nevinih

kad su im prednici donosili i unosili zlato u bankarske brloge

a sad su pederi po nasljedstvu i podsmjehivači po genima

osvijetljeni brlozi s vonjom prdeža i razlivenog sjemenja iz kojega

ne će kriknuti dijete nikada



neka propadnu zli svjetovi

ali

Bože

uščuvaj ovo još malo dobrote i želje za gradnjom plača pri porodu

ako ikako možeš

ako nisu i tebe obmanuli



izvan brloga

neka cvjeta kamen















RUJANSKE VRTNE PUTOSITNICE

















SUŠA
KUŠA
ČOVIKA ODVIKA.










Čežnja za kišom duboka je
kao čežnja za gutljajem čiste svemirske kapljice,
kao čežnja za životom...

A kad nakon nasrtljive ljetne žege
najavi grom,
tamo od konobe,
obilje darova žednoj i gladnoj prirodi,
moje srce treperi
i moja ruka drhti,
kružeći okolo,
i tražeći veselu Gradinu
koja svoje kamene obraze umiva
užeglim kamenim rukama...

U akordu šumova
i gromoglasja
sve se predaje slatkoj umilnosti blaženoga neba.

Bože,
daj nam kišu
kad žedne su nam duše.
Molimo te.

PČELE, PČELE, PČELE


Dori

Ovoj Vašoj divnoj i uzvišenoj pjesmi
od srca pridružujem još jednu:

BALADA O GOSPINIM PČELAMA

Tako je Marija bila lijepa
Da su se za njom jagmile pčele,
Pa kad bi časkom prestala s poslom,
Na njene ruke one bi sjele.

Jer te su ruke nosile Krista,
Iz njih je slatko jeo i pio.
Pčele su znale da je med njihov
Djetetu Božjem posebno mio.

Bile su tužne što žive malo
i što im krila ne traju duže.
One bi htjele barem još jednom
Isusu ljubav s medom da pruže.

Zato ih Gospa vječnima stvori:
U svijeći ljubav gori im bijela.
Jer, što su svijeće tu na oltaru
Rojevi nego usnulih pčela?

Rajmund Kupareo



PUTNIČE, STANI!

(Jednoj hrabroj pčelici, u spomen)

Baš sam hranila sina; (na usta: mednom papom),
Kad pogodi me grom!!!
Ta grozna medvjedina zagrabi saće šapom,
I razori mi dom!

Izbezumljena bijesom nad tim brutalnim činom,
Uletjeh mu u gunj.
Svu strašnu majčinu bol za izgubljenim sinom,
Ubrizgala sam u nj!

Zato, putniče, stani! I riječi ove gledaj!
Pa pođi u svijet dalek i svijetu pripovijedaj.
Strašnom zlotvoru ja sam… hrabro se oduprla,
I umrla.


Sven Adam Evin


Veliki pozdrav, i pjesma na kraju
D. Gortan

PJESMA O TRUTU

vjetar je
crno-žuta
truta
skrenuo
s puta
istjerao
iz roja
izbacio
iz stroja

večer je
upalila
zvijezde
te pčele
što nebom
se gnijezde
pa je trut
repaticu
zamijenio
za maticu

jutrom
su oblaci
od peluda
bili po svuda
a kroz njih
nam i sunce
izgleda
kao kolačić
od meda

a trut?

nije bitno što više nije disao
bitno je da je našao smisao


Dragan Gortan