Čežnja za kišom duboka je
kao čežnja za gutljajem čiste svemirske kapljice,
kao čežnja za životom...

A kad nakon nasrtljive ljetne žege
najavi grom,
tamo od konobe,
obilje darova žednoj i gladnoj prirodi,
moje srce treperi
i moja ruka drhti,
kružeći okolo,
i tražeći veselu Gradinu
koja svoje kamene obraze umiva
užeglim kamenim rukama...

U akordu šumova
i gromoglasja
sve se predaje slatkoj umilnosti blaženoga neba.

Bože,
daj nam kišu
kad žedne su nam duše.
Molimo te.