Čežnja za kišom duboka je kao čežnja za gutljajem čiste svemirske kapljice, kao čežnja za životom... A kad nakon nasrtljive ljetne žege najavi grom, tamo od konobe, obilje darova žednoj i gladnoj prirodi, moje srce treperi i moja ruka drhti, kružeći okolo, i tražeći veselu Gradinu koja svoje kamene obraze umiva užeglim kamenim rukama... U akordu šumova i gromoglasja sve se predaje slatkoj umilnosti blaženoga neba. Bože, daj nam kišu kad žedne su nam duše. Molimo te.Post je objavljen 07.09.2011. u 12:31 sati.