BIT VARKE


Sve mi se čini:
u ovom bodljikavom i zubatom svijetu
čovjek čovjeku nije prijatelj.
Kraljuje li samo površno poznanstvo?

Bit varke:
čovjek bi čovjeku htio biti prijatelj
za svoju pečatnu sliku,
velikim riječima, malim djelima.
Nema dubine prijateljstva u vremenima farizejstva.
Gdje raste čovjek, cvjeta proljeće prijetvora.
Jedno reci, drugo čini,
puno reci, ništa ne čini.

Čovjek je čovjeku
rugalo.
Zavidnik.

I to je bit.
Ovo bi mogao biti kraj skromnog niza stihova.
Ali pokušajmo još.

Ni po Bogu,
ni po Bibliji
čovjek čovjeku nije ni naznaka ljubavi i poštovanja.

Da je čovjek čovjeku prijatelj,
da je čovjek čovjeku ljubav,
Kugla bi bila raj.

A nije.

Čovjek je glumac,
vjetropir na tlu, palikuća u nadi, požar u suši,
rušitelj lijepoga i sigurnoga.
Čovjek glumi prijateljstvo.
Ali ne glumi mržnju,
nenavidnost.
Zato je čovjek Razgraditelj.
A razgraditeljski jebibrdo i jebivjetar
ne mogu biti dobro na Kugli.
Samo orkan,
strepnja za špilje i nebodere.

Dakle, poznanici usputni na površini riječi i pogleda.

U dubini podsmijeha,
u dolini estrade.

Veliki su patnici
koji se opiju vinom prijateljstva.

Apostoli tapkahu za Isusom,
glumeći prijateljstvo.
Samo Ivan pod Križem,
zakrabuljen

Danas svi pred Križem,
u procesijama

Prijatelji!
Gdje su prijatelji?




Uploaded with ImageShack.us