BIT VARKE
Sve mi se čini:
u ovom bodljikavom i zubatom svijetu
čovjek čovjeku nije prijatelj.
Kraljuje li samo površno poznanstvo?
Bit varke:
čovjek bi čovjeku htio biti prijatelj
za svoju pečatnu sliku,
velikim riječima, malim djelima.
Nema dubine prijateljstva u vremenima farizejstva.
Gdje raste čovjek, cvjeta proljeće prijetvora.
Jedno reci, drugo čini,
puno reci, ništa ne čini.
Čovjek je čovjeku
rugalo.
Zavidnik.
I to je bit.
Ovo bi mogao biti kraj skromnog niza stihova.
Ali pokušajmo još.
Ni po Bogu,
ni po Bibliji
čovjek čovjeku nije ni naznaka ljubavi i poštovanja.
Da je čovjek čovjeku prijatelj,
da je čovjek čovjeku ljubav,
Kugla bi bila raj.
A nije.
Čovjek je glumac,
vjetropir na tlu, palikuća u nadi, požar u suši,
rušitelj lijepoga i sigurnoga.
Čovjek glumi prijateljstvo.
Ali ne glumi mržnju,
nenavidnost.
Zato je čovjek Razgraditelj.
A razgraditeljski jebibrdo i jebivjetar
ne mogu biti dobro na Kugli.
Samo orkan,
strepnja za špilje i nebodere.
Dakle, poznanici usputni na površini riječi i pogleda.
U dubini podsmijeha,
u dolini estrade.
Veliki su patnici
koji se opiju vinom prijateljstva.
Apostoli tapkahu za Isusom,
glumeći prijateljstvo.
Samo Ivan pod Križem,
zakrabuljen
Danas svi pred Križem,
u procesijama
Prijatelji!
Gdje su prijatelji?

Uploaded with ImageShack.us
Post je objavljen 17.01.2011. u 11:43 sati.