AJ TI VAKO!


Aj ti vako ručaj,
raštike na suvon pršutu,
na smriki sušenom...

Šta nisi sve bija?
Di nisi sve bija?

I šta si sada?
Uznik.
Žrtva svoje pohlepe.
I oholije.
I sebičnosti.

Juda si. Gori od Jude.
Izda si velikana i preda ga
kukavičkoj Eropi
koja nan ni metka nije dala
za branit se.
U isto vrime si kra
od sirotinje.

Juda se obisija.
I osta zapisan ka Juda.
A ti tražiš spas u poricanju svoji nedila.

Ti si uglibija visinu rvackog vođe i rvacke nade.

Posra si se, posra si nas.
Sad gucaj svoja i tuđa govna,
I bljuvotine.

I da san ja kuvar tute,
pljunija bi ti u zdilu i reka:
evo ti, ovne buržujski, žderi!
I crkni!

Aj ti vako večeraj,
divjega zeja na panceti suvoj,
na smriki sušenoj...

A unda crnoga ili biloga kliko te volja!
Biraj i uživaj!

Jure Gospodinov



U KONOBI PRŠUT VISI...
Uploaded with