AJ TI VAKO!
Aj ti vako ručaj,
raštike na suvon pršutu,
na smriki sušenom...
Šta nisi sve bija?
Di nisi sve bija?
I šta si sada?
Uznik.
Žrtva svoje pohlepe.
I oholije.
I sebičnosti.
Juda si. Gori od Jude.
Izda si velikana i preda ga
kukavičkoj Eropi
koja nan ni metka nije dala
za branit se.
U isto vrime si kra
od sirotinje.
Juda se obisija.
I osta zapisan ka Juda.
A ti tražiš spas u poricanju svoji nedila.
Ti si uglibija visinu rvackog vođe i rvacke nade.
Posra si se, posra si nas.
Sad gucaj svoja i tuđa govna,
I bljuvotine.
I da san ja kuvar tute,
pljunija bi ti u zdilu i reka:
evo ti, ovne buržujski, žderi!
I crkni!
Aj ti vako večeraj,
divjega zeja na panceti suvoj,
na smriki sušenoj...
A unda crnoga ili biloga kliko te volja!
Biraj i uživaj!
Jure Gospodinov

U KONOBI PRŠUT VISI...
Uploaded with
Post je objavljen 18.12.2010. u 18:52 sati.