Nekad su
stihovi
lakše
valjali
dane

Tu
i tamo
udahnem
zrak na tašte
pa
kad
udari
u mozak
to je valjda
stvarnost?

Bez puno priče
stišćem
toplinu

S prozora
uhvatim
koju
pahulju

gubim se
da se
tražim

Ponekad
svjesna
grča
pustim
kočnice
pa
krene
nizbrdo
niz
trepavice
slana


Znaš li kako se zove?
pssst....Istina.