Stavi nam povez na oči
svoje tijelo položi na moje
u sebe mene utoči
dodiri sudbinu kroje

zaboravi rime, otkucaje sata
ukradi me i zaključaj u sebe
nauči od paučine kako se hvata
upitaj inje kako zebe

nauči život i sve to znanje
s mojim golim tijelom suoči
pred zoru prevari svjetlo danje
stavi nam povez na oči.

Ovdje su jutra
nasukana u magli
al' daleko sunce
još dopire do nas

nigdje se jesen
ovako svojim krznom
ne šepuri
dok u zanosu
s vjetrom
zlatno lišće
prosipa po zemlji

prolaze godine
i ljudi s njima

možda mi jednom
i proda tajnu
ta jesen
što vjekovima isti šarm ima.

Vjetar se ovija
oko nas.
Imitira vrijeme.

Mi imitiramo
razgranata
stabla hrastova.

Naborani
oljušteni
iskašljavamo klice
novog života,
kapljicu
po
kapljicu


Uporni
svoje želje
vješamo o zvijezde
na nebeskom platnu.

Dok spava
osluškujem mu
gustu
toplu
krv
plutam njegovim žilama
čuvam ga
ja služim moga gospodara
sve dok samo mene sanja.