Otišla je...

a vani
svijet živi
blješte nakićeni trgovi
on će se roditi

nitko se više ne osvrće
na kuću
crnim velom pokrivenu

kiša
brzo ispire
tragove
sa zemlje


samo djeca
neumorno oživljavaju
majčinu sliku
suzama grijući
njenu hladnu postelju.

Ralica grebe
mrzlu cestu
remeti spokoj
usnuloga grada


usamljena noć
i hladnoća
utočište traže
u rijetkom prolazniku
koji im se
na putu nađe


vjetar
pahulje nagoni u ekstazu
one nebom
zanosno plešu
posljednji ples

blagdan
sreću donosi
a meni
nakon sreće
tuga dolazi.