Sjeti se
Još sam ona ista
koja je iz tuge
rađala radost.

I nije važno
što sad sam sama
i ne dam nikom
da mi briše tvoj trag
u mojim mislima
slutim hladan prosinac
glas ti ne čujem
ali lik tvoj
negdje pored mene
još se nazire


na putu mome
sjene su samo
vjetar u oči
ledi tvoj trag
u mojim mislima
slutim mjesto za tebe
glas ti ne čujem
ali lik tvoj
negdje pored mene
još se nazire

Tvoji tragovi u snijegu
u daljinu odlaze
na mom obrazu
pahulje
postaju
suze
ja ti nisam kao druge.

Imam te
dio po dio se rađaš
tražiš da te usvojim
zatvorenih očiju
pružam ruku koja zna tko si
kako te uzdići
i kako srušiti
mogu kroz tebe bojiti zidove
udit te u uho
osjetit tvoje mlijeko u žilama
nosi me
nosim te
tko će prije zajahat slobodu.

Predozirani
osjećaj
zadovoljstva
dok se bezglavo
izvijam
niz saten
njegovih dodira

Zaplićem se
svjesna
svakog
pogrešnog pokreta
u klopku
krivog čovjeka.....

Toranj tuge gradiš u meni
svuda si
u nosnicama te njušim
u kapcima mi snivaš
stvaraš šumove
tjeraš tamu a hraniš me zabludom
puštaš drugom da me uzima
a ja mrzim sve što nisi ti
pa i sebe samu jer se nemam hrabrosti okrenuti