Kako
krotak
zna
biti
zrak
između
uzdaha


Tako se
odlučnost
lako
topi
s dodirima.

Pokoravam se
svakoj
pomisli

most
koji nas
spaja
moja krila
ne mogu
nositi

sumnjam
gubim

vidim
što želim
vidjeti
ne želim

sumnjajući
u mojim očima
postaješ
slika smrtnika.

Izgovaram ti
zabranjene riječi

usne to vole
činim to često

izgovaram ti ime
kad osjetim
bijeg

vučem
otančale niti
još
držim te
za sebe

izgovaram
zaborav
za tebe
jer
jedino
ti znaš
gdje me možeš
naći
kad
ljubomorom
nasukana
ostanem.

Preplavio si me
i gdje sam
tu
sada

Živim
tvojim
mislima

Vodim
lucidne
monologe
pitam se
jesi li stvaran

Bez odobrenja
Pratim ti tragove

Uspjet ću
živjeti
tobom
ponesena

I to
što sam
slaba
nije me stid.


Zla sam
jer
znam
ako
krvarim ja
krvariš i ti.

U kosu
mi je spleo
dah

dodirom
iscrtao
san

usnama
ga
uvijek
nađem
i otjeram

tad
u oku
prah se prospe

suza
kane
u dan.

Jednim
zamahom
ukroćena

izigrana
pogledom
po crvenom
polju
ostatke
skupljam

modrim
nebom
orao
širi krila.