ZonaOZona

Molim gradonačelnika da mi vrati glas + Update

Molim gradonačelnika Vukovara da mi vrati glas. Dala sam ga u dobroj vjeri, ali mi se ista pokvarila.

Prvi simptomi kvara javili su se kao osip i svrbež izazvan konstantnom kuknjava kojom je gradonačelnik namjerio činiti čuda u našem malom gradu. Moljakanje novca za komarce, dječja ljetovanja, ceste. Misijska molidbena kružna putovanja i SMS žicanja. Odličan način da nekom dosadite i izazovete sasvim suprotan efekt.

Kao naporni siromašni rođaci. Žiceri šećera i cigareta, pred kojima se svi prave da nisu doma, iako su im cipele pred vratima.

Prijatelj mi, inače javna osoba (kažem ovo ne zbog toga da se pohvalim kako, eto, poznajem neku "komunalnu" osobu, već da bolešćurinu pokažem u najžešćim simptomima), jedan dan piše:

Nego, jesu li kod vas stvarno ti komarci toliko veliki problem? Jučer sam dobio SMS od gradonačelnika (serijski SMS naravno) u kojem fekta od ljudi lovu. Moram priznati da mi taj tip već debelo ide na jetra jer samo fekta po Hrvatskoj, a kad mu dođu na stol projekti za stvoriti nešto (pričali mi ljudi) njega to ništa ne jebe, nego gleda kojem hotelu na moru da uvali vukovarsku djecu za ljetovanje.

Možda nije istina da ga briga za projekte, ali da mu za iste manjka vremena zbog fektanja, vrlo je vjerojatno. Jer, s obzirom da količinu fektanja, da je superman – usfalilo bi mu.

Nadalje, nakon što smo od Vlade umjesto novca dobili košaricu (za komarce, naravno), pa se gradonačelnik sjetio da građani potrebna sredstva mogu prikupiti i tromesječnom uplatom u iznosu od 15 kn (protiv čega nemam ništa), odjednom se u gradskom proračunu stvorio neki fantomski novac, koji je iskorišten, ni manje ni više nego za otkup ambrozije.

Pazite, ne košnju u ranom stadiju, već otkup usred najžešće sezone osjemenjavanja, kad su svi cjenjeni alergičari grada Vukovara već dobrano prosuzili i zaslinili. Svaki iz korijena iščupan struk vrijedio je 20 lipa.

Nebitno što se korov do otkupnog mjesta provozio kroz cijeli grad i tako rasipalo opasno sjeme. Nebitno što su berači ambrozije pohrlili s prebivalištem i travom i iz susjednih općina. Nebitno što su se neki garant sjetili za sljedeću godinu posaditi plantažu tog korova, zlu ne trebalo.

Ovih dana je gradonačelnik ukinuo neka radna mjesta, vodeći se tko zna kojim kriterijima, ali sigurno ne onim da smanjuje birokratski aparat. Naime, otkako je na vlasti, otvorena su neka nova radna mjesta i primljeni ljudi po tko zna kojim kriterijima. Takva se rošada zasigurno ne može opravdati nestručnošću prvih, a velikom stručnošću drugih, jer je iz aviona vidljivo da pravih kriterija nije bilo. Gradonačelnika je opet ponio kreativni tsunami.

Osim toga, zanima me kako gradonačelnik opravdava tvrdnju da poglavarstvo ima previše pravnika, a premalo ekonomista, a nije uspio naći pravnika koji će mu napisati jedan obični natječaj za mjesto pročelnika, a bez da ga je u nekoliko navrata dopunjavao i nadoštukavao?

I kao točka na „i“,kap koja mi je prelila čašu, pitanje je (retoričko, naravno) kako gradonačelnik opravdava najnoviju odluku o povećanju svoje i plaće svojih zamjenika? Osobito ako ide okolo i moljaka novce za siromašni Vukovar? Nije li to licemjerno i posve suludo u situaciji u kojoj se nalazimo?

Misli li gradonačelnik da je to u redu? Da to povećanje može opravdati njegova izjava da dio plaće daje u humanitarne svrhe, kao pomoć za školovanje jednog polaznika osnovne škole?

Pa, dragi gradonačelniče, briga moga poslodavca što sam ja na besplatni smještaj odlučila primiti studenticu čiji otac jednom radničkom plaćom izdržava šesteročlanu obitelj, u kojoj su sve četvero djece učenici-putnici i k tome odlikaši? To je moja osobna odluka i nema veze s time kolika bi meni trebala biti plaća. Ni bilo kome tko svojom voljom ljudima pomaže.

Zato, totalno iznervirana, molim da mi se vrati taj moj pišljivi glas. Njemu neće faliti, ali meni će značiti jako puno.

Neka mi ga vrati posredno, preko tetke iz urudžbenog, zajedno s dokumentacijom koju kanim u ponedjeljak uzeti natrag, ne čekajući rezultate natječaja za pročelničko mjesto na koje sam se (ne znam zašto) prijavila. Naime, sve i da sam vjerovala kako će se u ovoj zemlji dogoditi čudo, pa će se ljudi na takve pozicije birati po sposobnostima (možda imam neku šansu), a ne po podobnostima (nemam šansu), član ovako nepromišljenog tima, i da me tko i izabere, nikako ne bih htjela biti.

Je l' mi kasno da odem na Novi Zeland?

Update: Pošto mi se u u ova dva dana kroz sms poručice malo-malo pa provuče pitanje nije li me strah od reakcija na ovaj post, sve zabrinute ovim (jeftinijim) putem obavještavam da nije, jer živim u demokraciji i stojim iza onoga što sam rekla. Također, ne mislim da je Željko Sabo osoba koja ne može podnijeti kritiku, a osobito ne od nekoga tko je izvan svih političkih i društvenih zbivanja Grada (i mimo svih struktura moći).
Također, osjećam potrebu pojasniti osobne motive za ovaj post, te preporučam ljudima koje ne zanima situacija u gradu Vukovaru (osobito one koji u njemu ne žive) da ne čitaju dodatak koji slijedi, jer niti će što shvatiti, niti će se zabaviti.

Mislim da ipak moram malčice razjasniti neke stvari. Kao prvo, zašto sam glasala za Saboa?

Krenimo od izbora 2000. Dakle, pred te izbore u rukama sam imala neku brošuru u kojoj je SDP pisao o situaciji u Vukovaru i tamo naišla ne niz potpuno iskrivljenih i netočnih podataka, a oni za koje sam se najviše tada zakačila bile su iz područja mog svakodnevnog rada, pa su mi sjeli kao šaka u oko.

Ne podnosim kad netko manipulira podacima o djeci (na njih smo svi osjetljivi) ili o porastu maloljetničke delinkvencije (svi se plašimo kriminala), a sve u svrhu da bi se dokopao vlasti.

Bilo je tu još nekih stvari koje su tumačene vrlo nestručno i proizvoljno, u čistu svrhu manipuliranja biračkim tijelom (sad mi je žao što nemam tu brošuru sačuvanu). U potpisu je bio Željko Sabo, predsjednik vukovarske podružnice SDP-a.

Također, iako sam na državnoj razini glasovala za SDP i radovala se pobjedi (nadajući se promjenama), mišljenja sam da SDP kao stranka u Vukovaru ima vrlo malo kvalitetnih ljudi/stručnjaka, što je sve ove godine bio razlog da ne zaokružujem redni broj ispred njihovih kandidata za Gradsko vijeće. I tako smo došli do paradoksa... u jednu ruku, kao totalni nesimpatizer HDZ-a na državnoj razini, na lokalnoj sam bila prisiljena birati od više zala - manje.

SDSS i Leskovca zaobilazim u širokom luku jer niti nude kvalitetan program, niti sam zainteresirana za stvaranje male Srbije unutar Vukovara. HSP ne volim iz sličnih razloga. Liste kvalitetnih neovisnih kandidata gotovo da nisu postojale, isključimo li jedan "izlet" dr. Aleksijevića, kojemu sam tada dala glas, ali piši propalo (nije uspio).

Htjela priznati ili ne - HDZ je u Vukovaru bio stranka koja je u svoje redove još u vrijeme progonstva pokupila najobrazovanije ljude Grada, od kojih većinu poznajem kao sasvim korektne osobe i dobre stručnjake. Zažmirila sam na jedno oko zbog postojanja Vladimira Štengla i birala osobe, a ne stranke. Dakle, prisilno HDZ.

No, svima je u gradu prekipjelo. Zaista je bilo dosta autokratskog držanja HDZ-ovca Petra Mlinarića, koji je vedrio i oblačio Vukovarom, te mislio da je mjesto sabornika isto i što i mjesto gradonačelnika u sjeni, pa je pri bilo kakvom otporu, kočio i ljude iz vlastite stranke. Tako smo imali aferu s gradonačelnicom koja je došla nakon, hvala bogu, odlaska Vladimira Štengla (autokrata i osobe koja ne da nije imala takta i sluha za drugo i drugačije, nego mi se ne da o tome uopće pisati) i g. Šote (koji se očigledno nije snašao među političkim hijenama, pa se povukao "zbog zdravstvenog stanja") No, kako gradonačelnica nije bila osoba koja će plesati kako Petar Mlinarić svira, ubrzo je unutar stranke nastao kaos, što se sve odrazilo i na Grad (kako na upravu, tako i na građane).

Na prvim izborima u kojima se gradonačelnik birao neposredno, Željko Sabo je dobio izbore zato što su birači dali packu Petru Mlinariću i to je svima jasno kao dan. Ljudi nisu glasali ZA Željka, već PROTIV Pere.

Sabo nije čovjek kojeg prate afere, malverzacije. Mislim (skroz subjektivno, dakako) da je on u sve ušao srcem, da su mu namjere u suštini časne. No, Željko Sabo je okružen totalnim autsjaderima i jedina osoba za koju mogu reći da je dovoljno sposobna obavljati dužnost koju je dobila od Saboa je njegova zamjenica Stanković. Ostatak nije vrijedan spomena.

Nakon godinu i pol dana od dolaska na vlast Željko Sabo mijenja pročelničku garnituru. I to je njegovo pravo. Osobito je pravo maknuti čovjeka koji je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe položaja , što je propustila učiniti bivša gradonačelnice (kako i zašto, sam bog zna... ali svakako opravdanje da je on uložio zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu ne drži vodu, jer je presuda odlukom Županijskog suda u Vukovaru pravomoćna i to je bio više nego dovoljan (i nužan) razlog da se Hegeduša skloni s funkcije. Da je pametan, učinio bi to sam).

No, sada imamo situaciju i da se radi restrutkuriranje cijele uprave. Da ne duljim: vrlo me je iznenadilo kad sam na jednom kulturnom događaju ugledala svog poznanika, simpatičnog mladića, sada kao djelatnika Poglavarstva. Pojavio se niotkud (ili se to meni učinilo autističnoj, nedovoljno upućenoj), kao osoba zadužena za organizaciju kulturnih događanja. Izgleda da mi je natječaj, iako nisam bila osobno zainteresirana, promakao. U međuvremenu je g. Mitrović promijenio i zvanje, te je stručni referent zadužen za rad s mladima i civilnu inicijativu. Iza njega je iskustvo u tome (Mirovna grupa mladih i niz projekata) i to je ok. No, ako je primljen g. Mitrović, tako ad hoc, bez da se radila analiza koga se ima viška u upravi, a sada se iz tog istog odjela otpuštaju ljudi, npr. Darija Benaković, profesorica književnosti, jedini stručni suradnik za kulturu (ostali su svi, kao što je red – za socijalu i sport), meni postaje zlo.

Mitrovića osobno poznajem i moglo bi se reći da smo u dobrim odnosima (surađivali smo u nekim projektima) i nemam ništa protiv da osoba tog profila radi na jednom takvom radnom mjestu. Benaković ne poznajem, no mislim da joj je učinjena velika nepravda. Primiti nekoga nabrzaka, netransparentno (jer ti je dao svoje glasove/potporu svojih birača nakon što je sam izgubio izbore kao drugi na neovisnoj listi Srđana Šijakovića) i to ne na mjesto recimo, svog zamjenika (dakle, dužnosničko), a potom otpustiti drugog SLUŽBENIKA (dakle, ne dužnosnike, ne osobu koja se bavi politikom, već stručnjaka i to jedinog u upravi koja se bavi između ostalog i kulturom, već službenika) ukoliko on nije povrijedio svoje radne obveze, NEDOPUSTIVO JE. Ne može se nečija lojalnost ili zahvala za potporu davati primanjem na radno mjesto SLUŽBENIKA.

Također, i o otpuštanju pravnice koja je 11 godina bila tajnica grada, od same reintegracije (a onaj tko u njoj nije sudjelovao ne zna o čemu pričam) daleko je od ispravnog poteza, ako ni zbog čega, onda iz ljudskih razloga. Iako uopće ne sumnjam u njezinu stručnost i korketnost prema radu, uzmimo joj reintegraciju kao beneficiju zbog koje je mogla (i trebala) bez ovolikog stresa dočekati mirovinu, od koje ju je dijelila koja godinica.

Na stranu stavljam i sve objede (tako ću ih tretirati) o tome da je Sabo nagao čovjek, bez takta za suradnike, da je radna klima opterećena strahom i stalnim presingom koji se vrši na službenike (a poznato je da takve sredine nisu produktivne). O tome ne mogu, jer ne znam, jer na posao dolazim na sasvim drugo mjesto. No ono što mogu i mislim da trebam otvoreno reći jest' da mi je iskreno žao što sam glasala za njega.

Birala sam ga jer nisam htjela da mi sudbinu kroji Pero i nitko osim Pere; birala sam ga i zato što nije opterećen nacionalizmom i iza njega se ne vuku repovi bilo kakvih afera. No, mislim da je on svoju zadaću shvatio fatalistički, da treba biti gradonačelnik, a ne onaj koji želi da se grad jednog dana preimenuje u Sabovar, jer ga je zadužio do neba.



Molim da se ovaj post shvati kao moja malena pobuna protiv bahatosti političara i općenito, protiv toga da nam život i nadalje kroji podobnost, a ne sposobnost. Također, uopće me ne zanima kako se oblači g. Sabo. Jesu li to ljubičaste košuljice ili siva odjela iz doba soc-realizma, totalno je nebitno. Ne smeta mi ni akcija solidarnosti koju je pokrenuo, pozivajući se na Francekovu zamisao da Hrvatska (njezine Županije i gradovi) obnovi Vukovar, ali neka mjera mora postojati. No, ne želim živjeti u gradu koji je slučaj. Vukovar ima dovoljno sposobnih i pametnih ljudi, stručnjaka, ali zbog ovakve situacije bježe glavom bez obzira od politike, pa čak i iz Vukovara. Ono što je Sabo trebao raditi upravo je suprotno od rastjerivanja sposobnih. I neka se ne vadi da je za sve kriv HDZ. To odavno znamo. Apsolvirano. Sad je na redu ON.