ČUDNE I NEVJEROJATNE STVARI U MEĐUGORSKIM ZBIVANJIMA
I NEDOLIČNOSTI KOJE SE PRIPISUJU GOSPI

Ovdje bih iznio neke ‘’fantastične” stvari koje se navodno zbivaju u Međugorju i druge ne baš dolične koje se pripisuju Gospi.


Međugorska megalomanija

Iznosim samo neke stvari gdje izgleda da je Međugorje i njegovi vidioci postali centar svijeta i povijesti:

1) Kronika 27. lipnja 1982. donosi:
“Bilo se pročulo da su ovo posljednja ukazanja svijetu. Zato smo to pitali da li je istinito. Gospa je rekla da ova ukazanja u svijetu su posljednja.
Koliko sam razumio, ne odnosi se ovo samo na Međugorje, nego i na ostala ukazanja širom svijeta”.

Kronika, 2. svibnja 1983.:
“U nedjelju 1. 05. 1983. rekla joj je (Jeleni Vasilj) da preko nje svijetu govori posljednji put.
A ta posljednja riječ je: obraćenje”. Međugorski su događaji, dakle, finale Gospine intervencije u svijetu!

2) Mirjana Dragićević. Kronika, 18. veljače 1983.:
‘’Pričala nam je jednu stvar koju mi nismo znali. Njoj je Gospa povjerila šifre tajni, koje samo Mirjana razumi. Tako se tajne mogu sačuvati i u slučaju da netko papir odnese”.

Kronika, 4. VI. 1983. :
Ivanki, da ne bi bila manje vrijedna od Mirjane: “Njoj je Gospa povjerila nepoznatu abecedu s odgovarajućim slovima hrvatskog jezika. (Reče da joj je rekla da je nešto tako prvi put u povijesti nekomu dano.) Ona
je taj život diktiran od Gospe, napisala u tom jeziku. Sad ga prevodi”.

Ovo je Ivanka potvrdila Želimiru Puljiću i meni kad smo s njom razgovarali 29. svibnja 1985. pred njezinom kućom u Međugorju, ali nije htjela dati da se vidi ijedno slovo te abecede, jer to “Gospa brani”.

Cijela je komičnost i kontradikcija u tome, da joj “Gospa” priopćava posebnu abecedu da bi se očuvala tajna, a ona odmah “prevodi” taj Gospin životopis da bi ga mogao svatko pročitati, ako ga nađe! Čemu je trebala nepoznata abeceda?
Mirjana, vidjevši da ju je s ovom nepoznatom abecedom nadmašila Ivanka, “kaže, da je s neba primila bijeli papir na kojem će tajne postati čitljive kad bude vrijeme za to. Ali papir ne da vidjeti”.
Ovo je i za Laurentina bilo previše, pa kaže da ovaj poseban slučaj zahtijeva svu rezerviranost, ali ipak to opravdava nekom apokaliptičnom klimom u kojoj žive vidioci, sličnoj onoj u Novom Zavjetu, kad se mislilo da će Krist uskoro doći.

Valjda je Mirjana zaboravila na svoje “šifre”, pa je izfantazirala ovaj “bijeli papir”. Da to same “izmišljaju”, najbolji je dokaz što to ne daju nikomu vidjeti, iako to ne bi nitko razumio. Zašto bi bile one dvije tako privilegirane, kad i drugi vidioci imaju tajne, a nisu im povjerene nikakve šifre, nepoznate abecede ili neki bijeli papiri da ih sakriju?
Očito je da se ne radi o intervenciji Gospe, nego o nadmetanju dviju još psihološke nezrelih djevojaka, koje su “prve” vidjele Gospu! Težnja za isticanjem, prvenstvom koja se zapaža i kod drugih vidjelaca! Tu bi negdje trebalo tražiti i motive svih tih viđenja, ne samo kod vidjelaca, nego i njihovih suseljana, koji imaju svakakva “viđenja”.

3) Poruka preko Marije župi. Kronika: 21. veljače 1985.:
“Iz dana u dan pozivala sam vas na obnavljanje i molitve u župi, ali ne prihvaćate. Danas vas pozivam posljednji put” .

Dakle nade su izgubljene, jer su srca tvrdokorna. Ali čujmo što poručuje mjesec dana kasnije.
Kronika, 21. ožujka 1985.:
“Draga djeco, volim vas i na poseban način sam izabrala ovu župu koja mi je milija nego ostale, gdje sam rado boravila, kad me je Svevišnji slao”.

Poruka na Veliki četvrtak, 4. travnja 1985.:
“Danas je dan kad sam vam željela prestati davati poruke, jer me pojedinci
nisu prihvatili. Župa se pokrenula i želim vam davati poruke kao nikada što je igdje bilo u povijesti od postanka svijeta”

Kako vidimo, velik je dijapazon “Gospinih” raspoloženja:
od toga da ih posljednji put poziva, pa sve dotle da će im davati takve poruke kakvih nije bilo od postanka svijeta.
Dakle Međugorje je centar svih Božjih planova, jer će se tu objaviti što se nije objavilo. Od postanka svijeta! A Ivanka i Mirjana imaju takve “šifre” da je i to nešto što je prvo u povijesti svijeta samo njima dano!