Pismo generalnoga vikara don Živku Kustiću:

Mostar, 30. lipnja 2001.

Velečasni Živko!

Najprije smo mogli pročitati u Jutarnjem listu, 19. lipnja 2001., Vašu propovijed s rečenicom: Kad je već lažni biskup u Grudama i drugdje po Hercegovini svetogrdnim činima toliko ranio slogu među vjernicima, zar je pravi biskup baš morao u Međugorju ranjavati pobožnost tolikih vjernika iz cijeloga svijeta tvrdeći kako je sigurno da ondje nije bilo nikakvih
Gospinih ukazanja.

Zatim nismo mogli pročitati u Jutarnjem listu Priopćenje Biskupskog ordinarijata iz Mostara, od 20. lipnja (u prilogu), u
vezi s tom Vašom rečenicom, poslano faksom.

Konačno smo mogli pročitati Vašu propovijed u Jutarnjem listu, od 28. lipnja: "Želi li Papa u Dubrovnik ili u Međugorje?" Tu odgovarate samomu sebi i čitamo Vašu novu "primisao":

Ako mostarski biskup ne priznaje ta ukazanja, ne mora značiti da ih nema, a sama se od sebe nameće primisao da je i to Božja volja. Uzdržljivost crkvenih vlasti ide u prilog autentičnosti događaja. Crkva se hvali kritičnošću, kada jednom popusti, tko će se više usuditi sumnjati. Velečasni Živko, Vi najprije biskupu podmećete svoju misao u obliku pitanja je li "baš u Međugorju morao ranjavati pobožnost tolikih vjernika iz cijeloga svijeta".

Što mislite je li bila volja Božja da Vi to tako nekritički propovijedate o biskupovoj propovijedi? I je li bila volja Božja da Jutarnji list ne objavi službeno Priopćenje za javnost ovog Ordinarijata?

Drugo, kad već tako mislite ili primišljate što jest a što nije "volja Božja", što mislite je li volja Božja da je "Gospa Međugorska" (ovo citiram Vas) negdje 1981-82. mjesecima fanatično branila kažnjene franjevce u Hercegovini suprotiva biskupu ("vidjelica" je Vicka to čak i pisala), a onda već 20. godinu o fratrima i o "hercegovačkom slučaju" šuti kao zalivena? Je li volja Božja da Bog šalje Gospu u Međugorje sustavno svaku večer već 20 godina, a ona, kao kućno međugorsko čeljade, ni riječi o tisućama svetogrdnih i nevaljanih ispovijedi, vjenčanja, krizama po Hercegovini? Do pravoga raskola!

Je li volja Božja da ona to mirno promatra kao što to (ex)-franjevci mirno čine, a Vi preko svega toga u svojim "jutarnjim propovijedima" mirno prelazite? Je li volja Božja da su neposlušni franjevci "exempti" i od tisuća "Gospinih poruka" (opet Vi) razasutih na sve strane?

Treće, možete li Vi protumačiti je li volja Božja da Papa dođe ili da ne dođe u Međugorje? Mi bismo voljeli ne samo znati, nego i ispuniti volju Božju! Smatramo da je savjest Crkve neizmjerno iznad savjesti i jednoga biskupa i svih nas skupa ovdje na Ordinarijatu. Biskup Papu poziva u Hercegovinu, u svaku župu, od Trebinja do Duvna, osobito u Čapljinu, u Grude, u Crnač…, da se i sam uvjeri kako se Dekret "Romanis Pontificibus" konkretno ne ostvaruje od onih koji su od biskupa (in regimine) exempti, a Papi u svemu subjecti. Ali ga po svojoj biskupskoj savjesti ne poziva u Međugorje, gdje ni nakon najozbiljnijega crkvenoga proučavanja nije dokazano niti priznato ijedno "ukazanje". A ne poziva ga i zato da se ne bi dogodilo kad se "jednom popusti, tko će se više usuditi
sumnjati".

Što je u svemu tome volja Božja, ja ne znam, pogotovo ne znam koliko Vi znate, pa opet o tome tako nedosljedno
pišete. Ali sam siguran da nije volja Božja da vrijeđate "pravoga biskupa" svojim nesvećeničkim tumačenjem njegove propovijedi u Međugorju, kao što ste to učinili u svojoj "jutarnjoj propovijedi" 19. lipnja?

Siguran sam također da nije volja Božja da vrijeđate sve naše biskupe koji su nakon dugotrajna ispitivanja izrekli svoj
službeni stav 1991. proglasivši: "Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama".

Siguran sam isto tako da nije volja Božja da vrijeđate članove triju komisija, koje su se trudile doći do spoznaje istine
s obzirom na događaje u Međugorju.

Siguran sam napokon da nije volja Božja da vlč. Živko Kustić desetljećima u raznim prigodama sipa živu sodu na žive
rane Crkve u Hercegovini. Takvo vrijeđanje (Vi biste rekli: ranjavanje), ne doprinosi ni kritičnosti Crkve, ni autentičnosti događaja, ni
kršćanskoj ljubavi.

Zato biste učinili veliku uslugu ovoj Crkvi kad biste prestali uopće o tome pisati na tako nekorektan način!*

S dužnim poštovanjem
Don Luka Pavlović
generalni vikar

* Crkva na Kamenu, 8-9/2001., str. 3.