Priopćenje za javnost

U Jutarnjem listu 19. 6. 2001. na stranici Politike u rubrici Jutarnja propovijed Živko se Kustić pita: Hoće li Međugorje opstati?

Svoju riječ počinje:

"Kad je već lažni biskup u Grudama i drugdje po Hercegovini svetogrdnim činima toliko ranio slogu među vjernicima…"

- Lažni biskup nije svetogrdnim činima ranio samo "slogu među vjernicima". On je kao ne-katolik ranio Katoličku Crkvu. Kao ne-svećenik, nevaljano miseći, ranio Oca nebeskoga i Sina njegova, Isusa Krista. A kao ne-biskup, dijeleći nevaljane krizme, ranio Duha Svetoga. Ti svetogrdni čini strašno su obeščašćenje svetih osoba, svetih mjesta i svetih stvari. Na to svetogrđe lažnoga su biskupa pozvali franjevci protuzakonito nastanjeni u župi Grudama, od kojih je jedan, inače lažni krizmatelj u Čapljini 1997., nedavno otpušten iz Reda male braće, a ostala trojica od istoga Reda kažnjena zabranom
svećeničkih čina. Trojica svećenika, koji su također otpušteni iz Reda i suspendirani zbog neposluha, pozvala su u Čapljinu lažnoga biskupa da krizma. A drugu dvojicu, protucrkveno nastanjenih na Tepčićima i u Crnču, ovih je dana Generalni ministar Reda također otpustio iz svoje redovničke zajednice.

Propovjednik Jutarnjega lista završava svoju rečenicu:

"zar je pravi biskup baš morao u Međugorju ranjavati pobožnost tolikih vjernika iz cijeloga svijeta tvrdeći kako je sigurno da ondje nije bilo nikakvih Gospinih ukazanja".

- Pravi citat biskupov glasi: "Mislim ono što sam stalno držao, i što sam kao mjesni ordinarij ove biskupije i prošle godine rekao s ovoga svetog mjesta. Mislim i govorim ono što Crkva Katolička na temelju stručnih i odgovornih ispitivanja službeno drži: da nema u svemu ovome, kroz svih 20 godina, nijednoga priznata nadnaravna autentična ukazanja, nijedne priznate nadnaravne poruke, nijedne priznate nadnaravne objave". Riječi su napisane, da ne bude zabune. Ali propovjednik Jutarnjega lista nepotrebno zbunjen, još nepotrebnije zbunjuje druge.

Zar je Katolička Crkva "na temelju stručnih i odgovornih ispitivanja" službeno priznala ijedno međugorsko ukazanje, poruku ili objavu kao autentično nadnaravnu? Biskupska konferencija u Zadru, 10. 4. 1991.Izjavljuje da "na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama".
To znači da nije priznato nijedno ukazanje kao nadnaravno, bez obzira ili se nešto nadnaravno dogodilo ili ne. I zašto se "pravom biskupu" spočitava da ranjava "pobožnost tolikih vjernika iz cijeloga svijeta tvrdeći kako je sigurno da ondje nije bilo nikakvih Gospinih ukazanja", kad to biskup nije tako tvrdio, nego svojim riječima ponovio stav BK? Niti je Biskupska konferencija, niti je mostarski biskup uopće spomenuo "Gospina ukazanja".

Katolička javnost očekuje, pogotovo od kvalificirane osobe, da teološki i moralno predoči dubinu zla koje su počinili otpuštenici iz Reda ili kažnjeni u Redu; da predoči posljedice raskola na koji su pošli neki franjevci koji su prošle godine išli u Švicarsku da im starokatolički biskup zaredi jednoga između njih za "tajnoga biskupa", a biskup to odbio; da predoči strahotu kukolja koji je u hercegovačkoj Crkvi posijao ne-katolik, nesvećenik i ne-biskup, zavodeći brojne župljane s pravoga puta vjere, sakramenata i katoličke hijerarhije?

Lažni biskup izjavljuje:(Slobodna Dalmacija, 23. svibnja 2001., str. 9.)
"I fratri i ja vjerujemo u Marijino ukazanje u Međugorju". To bi nas u Crkvi moralo učiniti još opreznijima prema "ukazanjima" u Međugorju, koje Katolička Crkva nije službeno proglasila Gospinim svetištem, niti uopće ustvrdila da se tu radi o "nadnaravnim objavama", čak ni nakon uzastopnih 7.300 "ukazanja". Ona zna zašto tako čini! *


Biskupski ordinarijat Mostar

(Crkva na Kamenu, 8-9/2001., str. 4.)